ratar i bekrija

petak, 19.11.2010.

NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO . . .

ponedjeljak, 15.03.2010.

SLAVONIJA POD TURCIMA

Faljen Isus i Marija svitu moj lipi i počteni!
Evo mene opet nakon njekog vrimena izbivanja.Baš kako sam vam i obećo započimljem sa obradom povisti naše Slavonije u vrime Turaka…pa započmimo…..Slavonija nije u isti mah pala pod tursku silu već je to bijo jedan proces koji je trajo kroz njeki 30-ak godina – od 1520-ih do 1550-ih –
O tom periodu nema sačuvani njeki značajniji pisani podataka …. moremo samo nagađati štaje i kakoje bilo…..moje je mišljenje daj u tom konfuznom i ratom pogođenom vrimenu kršćanski' stanovnika u Slavoniji bilo zapravo jako malo…a i oni su se skrivali po gušticima,šumama,močvarama,gorama…tek kadsuse prilike malo smirile moremo govoriti o njekom broju RAJE – kršćanski' podanika,tj. nevjernika – gledano u očima Turaka. Tako se spominje u njekim knjigama daje (po slobodnoj procini dakako-jerbo nij' bilo popisa stanovnika) u Slavoniji živilo oko 68000 muslimana, 50000 katolika, 10500 pravoslavaca te 10000 kalvina. Naravno daje najveći dijo muslimanskog stanovništva zapravo prešo sa katoličanstva na islam i odma se počeo osjećati Turcima. 'Vu činjenicu malo 'ko glasno spominje uvik romantičarski ističući kršćansku pripadnost slavonskog puka! No, činjenice govoru drukče….Prelaskom na islam ljudi su sticali privilegirani položaj u odnosu na 'ne koji su ostali na pradidovskoj vjeri! Raja se morala razlikovati od muslimana po svemu: od odjeće-nisu smili nositi bolju odjeću od muslimana,niti neke boje npr zelena i crvena su bila rezervirana samo za muslimane pa se po tom biljka mak koja svojim žarkocrvenim laticama oboji slavonska polja i danas zove turčinak! Raja nije smila nositi nikakvo oružje, nije se smila nastanjivati u gradove, nije smila jahati konje već magarad i mule, teško su se mogli baviti trgovinom i obrtom itd. Turci su nemilice progonili svećenike „petrovce“ držeći ih papinskim špijunima dok su jedino franjevci kao siromaški red po sultanovoj odluci „Ahdnamu“ imali donekle sultanovu zaštitu u obavljanju službe Božje među rajom. Mada im ni to često puta nije bilo dovoljno u očuvanju golog života. Zato se u to vrime i znalo kast :“ Kamo Tučin s ćordom tamo fratar s torbom“ Zato franjevcima i pripada velika zasluga što je kršćanstvo uopće i
opstalo u Turskom carstvu
Gledajuć sa današnjeg stajališta našim pređima nij' bilo lako ali ako uzmemo u obzir da ni u kršćanskom dilu Europe seljaku nij' bilo puno bolje, čak šta više bilo muje često puta i gore, dolazimo do zaključka daj' seljaku uvik bilo jao i pomagaj pa ma komu bijo gospodar!!!!(Bogo moj dobri, njeke stvare se izgleda men' nikad neće prominjit!)
Prvi njeki zapis o Slavoniji u tursko vrime donosi nam Evlija Čelebija koji putuje po Slavoniji i zapisuje svoja zapažanja. Ovako on opisuje Požegu – kao tada najvažniji slavonski grad: „ Grad se nalazi na plodnom i ravnom terenu,obraslom u zelenilo i travu na obali rijeke Orlova (Orljave). To je utvrđen grad šesterokutnog oblika. Oko grada je opkop. Najuređenija od njegovih džamija je Šerklot-džamija. Ranije je to bio veliki samostan, a nakon osvojenja postala je divna džamija koja je poznata po cijeloj ovoj krajini“ Prema Evlijinim podacima požeški paša je mogo podignit oko 4000 vojnika a u samom gradu je bilo dosta topova. U Požegi je u to vrime živio velik broj turskih velikodostojnika. U svom opisu spominje i Osijek koji je u to vrime bijo poznat po svom
Sulejmanovom mostu. Naime sultan Sulejman je izgradio 'vaj most zbog činjenice damu vojska nije mogla prići zbog velikog blata i močvarnog okruženja! Evlija govori dase Osijek sastojao od srednjeg grada i citadele a čuvalo ga je oko 3000 vojnika. Zanimljiv je opis za Đakovo (Yakovo):
„ Ovaj se grad nalazi u planinskom kraju. Sazidan je u obliku peterokutnika od šeddadovskih cigala a ograđen je nabijenim drvenim šarampovom i podzidan podzidom kao što se podziđuje obala. Ima jednu kapiju. Opkop mu je nepristupačan. To je ranije bio tvrdi bedem države Hrvata i Slavonaca“
U ovakvim i sličnim povisnim izvorima uvik trebamo sve gledati sa dobrom dozom zadrške pogotovo kad Turci pišu o kršćanima ili kad kršćani pišu o Turcima…u takvim opisima u pravilu dolazi do preuveličavanja svoje strane i sotoniziranja suparničke. I upravo takve priče u tom obliku su dospjele do nas do današnjeg vrimena … pa mi u njima trebamo razabrati i spoznati što je istina a što laž….uzimajući u obzir dasu 've priče koje ću vam ispripovidat nastale iz pera jednog anonimusa koji i' je napabičio prije više od 300 godina a svitlo dana ugledale zafaljujući Tomislavu Đuriću (Iz Slavonske prošlosti XVII. stoljeća)neću Vam kvariti doživljaj svojom interpretacijom već je vi sami dokučite…..


VRHOVAČKO HEROJSTVO VIDA KOVAČEVIĆA


Utvrda Vrhovci nalazi se iznad sela Vrhovci oko 6 km južno od Požege a smještena na jednoj od dominantnih vrhova Požeške gore. Vrhovački grad se spominje već 1444. kao tvrđava-predstraža Požege. Ta tvrđava imala je četverokutni tlocrt s branič-kulom uzidanom u zid. Sada su sačuvani samo ostaci kule visoke 8m i jedan otvor za topove. I upravo u toj kuli zbili su se junački podvizi naših pređa...pa zaplovimo vremepolovom …
...Osvojivši grad Požegu 1537 poštediše Turci franjevački samostan - vjerojatno zbog već spomenutog Ahdnama – ali su kasnije samo tražili povod da ga unište. I zgoda im se ukaže kad je jednom prilikom 1583.u njemu boravio bosanski biskup franjevac Antun Matković. Kako je u Đakovu bilo sjedište navedene biskupije a biskupski dvor i katedrala uništeni a župna crkva pretvorena u džamiju biskup nije imao stalnog boravišta već je selio od samostana do samostana. Biskup Matković je lažno optužen da je boraveći u Rimu te godine huškao protiv sultana i da je od pape dobio veliku količinu novaca. Saznavši da se krije u požeškom samostanu Turci provale u samostan ali ga nisu našli živog naime biskup je u međuvremenu umro. Ni ta činjenica ih nije puno smetala već su provalili u grob tražeći novac a kad ništa ne nađoše opljačkaju samostan i odnesu 10000 talira iz samostanske kase a crkvu pretvore u džamiju. Franjevcima nije preostalo ništa drugo nego da se povuku iz grada i u blizini gorskog potoka Vučjak od pletera i blata naprave novu crkvu sv. Filipa i Jakova. Taj izvor nazva od tog doba narod „Fratrovica“ a tako se zove i danas.
Znajući da franjevci imaju veliki utjecaj u narodu pozove vrhovački dizdar Ismail-beg fra Grgu Masnovića da ga posjeti u njegovom gradu. Fra Grga se odazove pozivu ali sa sobom povede i svog prijatelja istaknutog i odrešitog Vida Kovačevića iz Požege da mu pravi društvo. U početku ih Ismail –beg lijepo primi ali kad se podnapio počne vrijeđati fratra i suputnika mu. Kad je vidio da ova dvojica ne odgovaraju na provokacije ražesti se i povuče sablju na fratra ali Vid bijaše brži te mu preotme sablju i odsječe mu desnu ruku. Beg počne zapomagati ali ga sluge-domaći sinovi ne poslušaše te se prikloniše Kovačeviću i Masnoviću. Sa novopečenom družbom vrlo lako je Kovačević savladao i pobio tursku posadu utvrde a samog bega bacio u ponor ispod grada. Ustanici su htjeli pobjeći u šumu ali ih je iznenadio Husein - sin požeškog paše koji je vrlo brzo saznao za prepad u Vrhovcima te je ustanike opkolio u utvrdi. Nakon 15-ak dana opsade kad je ustanicima ponestalo hrane odvaže se trojica branitelja: Juračić,Tomašević i Petar Iličić da se probiju kroz turske redove i ubiju begovog sina Huseina misleći da će se tako uplašeni Turci razbježati. Begovog sina su ugušili a truplo mu odvukli u grad. Odrubili su mu glavu i nabijenu na kolac istakli je ujutro na bedeme. Mislili su da će taj prizor izazvati pomutnju u turskim redovima ali polučio je kontraefekat. Čuvši da mu je sin ubijen, posla požeški paša još 400 vojnika i silovito navali na Vrhovce. Vidjevši da im nema spasa Kovačević se sa četom od 40-ak branitelja odluči na proboj . Odnos snaga je bio više nego nepovoljan za vrhovačke junake i oni su uskoro svi izginuli. Pored Kovačevića i Juračić je pokazao još jednom svoje junaštvo. Uspio se probiti do samog požeškog paše,srušiti ga s konja i ubiti! No i njega je ubrzo zadesio hitac tako da je pao kao posljednji među svojom braćom. U ovoj epizodi i Turci su imali velike gubitke. Pored smrti paše i njegovog sina,dizdara(zapovjednika) Vrhovaca Ismail-age,palo je za vrijeme opsade i konačne bitke i 300 Turaka.
Bitka i junaštvo kod Vrhovca se pročulo po cijeloj Slavoniji,Hrvatskoj i Mađarskoj a Turci su spremali strašnu osvetu nad rajom! Međutim prodori bana Ivana Draškovića prema Kostajnici i Sisku samo su privremeno to odgodili. Nakon završetka tih akcija dolazi Solčić paša u Požegu koji je ostavio krvav trag u sjećanju slavonskog čovjeka….

Eto svitu moj lipi i počteni toj vam bila samo jedna u nizu priča iz naše slavne prošlosti…nadamse daj' vam se svidila a do novi' avantura sve Vas lipo i nako široko ko naša Slavonija pozdravlja Vaš Ratar&Bekrija!!!!

srijeda, 24.02.2010.

ETO TURAKA - BIŽIMO!!!!

Evo svitu moj lipi i počteni kako sam vam i najavijo evo započinjem sa obradom jedne pomalo prešućene i po men nedovoljno istražite teme o povisti Slavonije u vrime turske vladavine. Vo štoću vam pripovidat napabirčio sam uz pomoć par knjižica koje sumi dopale ruku al i njeki stvari koje su mi ostale u voj ludoj glave iz skule. Najprvo moramo utvrditi povisni okvir događaja o kojima ću pisati – ima tu podosta ustaljenih predrasuda o Turcima kao o krvožednim vampirima koji samo nabijaju na kolac,pljačkaju,pale,siluju,muče…te kršćanskim feudalcima koji su predstavljeni kao osloboditelji i veliki dobrotvori….međutim nit su Turci ko vojna sila bili krvožedniji od bilo kojeg kršćanskog feudalca a nit su kršćanski feudalci bili dobrotvori negsu često puta bili gori prema svojim kmetovima i od sami Turaka!!! Znam daće se mlogi iznenaditi kadvam kažem dasu kršćanski kmetovi često puta puno teže živili od raje pod Turcima!!!
Najveće „zulume „ turska sila je činila prilikom osvajanja te prilikom napuštanja Slavonije. Usput bud rečeno nabijanje na kolac je izum kršćanskih vladara koje su Turci posli samo priuzeli!!! Najslavniji nabijač na kolac je svakako bijo Vlad Tepeš-Drakul! Jel vam to poznato odnjekud? Je,je upravo je taj Vlado bijo nadahnuće za slavnog vampira Drakulu. Naime taj transilvanijski(Transilvanija-kroz šumu, dio današnje Rumunjske) vladar je povisna ličnost koji je za svog života bijo izuzetno cinjen u ciloj Europi kao veliki i uspješni borac protiva Turkom! Bijo je član tajnog zmajskog društva kojima je cilj bijo očuvanje kršćanske Europe a u povisnim izvorima je osto zapanćen ko Tepeš –što znači nabijač na kolac!!! Pa dobro štaje on to radio? Koga je on to nabijo na kolac? Turke? Nabijo je on sve one koji mu nisu pasali počev od svoji podanika pa sve do Turaka koji sumu dopali šaka!
Današnjim ričnikom rečeno onje vodijo psihološki rat. Naime on nije imo neku veliku vojsku skojom bise mogo odprt velikoj turskoj sili al je zafaljujući glasu koji gaje bijo u ciloj Turskoj carevini uspješno odoljevo dugi niz godina. A sad par anegdota iz njegova života:
Vozijo se kočijom kroz svoju kneževinu Vlad Drakul da vidi kako njegovi podanici živu i naiđe na seljake u polju ge kose žito. Dozove on jednog i upita ga kako je a ovaj udari faliti kako mu je dobro pod njegovom komandom. „A kad ti je tako dobro zašto ti je košulja poderana? „ Upita njega Vlad. „Kaka ti je to žena domaćica?“ I dade je nabiti na kolac faleći se kako je spasio svog podanika od loše žene!
Došla jednom europska gospoda u Transilvaniju positit slavnog borca protiv Turaka da sanjim utanače buduće planove. Primijo on nji lipo i obilato kako i dolikuje dočekati velmože. Ušla gospoda u njegov dvorac i dočeka i' nesnosan smrad…Uđu u dvoranu ge se ruča kad tamo uzduž dvorane ljudi ponabijani na kolčeve…njeki još živi zapomažu a njeki mrtvi se već počeli raspadati. Gospoda zgrožena i uplašena ništa ne rekoše na taj prizor. Sjedoše za stol da ručaju a Vlad sjede za čelo na stolac koji je bijo duplo viši od ostalih. Upita ga jedan od uzvanika zašto sjedi tako visoko a svi ostali tako nisko – nato ga ovaj dade nabiti na kolac uz riči :“Nadam se da ti je sada dovoljno visoko“!!!
Takvi' i slični' priča o Vladu Tepešu ima podosta…o njiovim utemeljenostima kao povisnoj istini dalo bi se govoriti…jel štoje istina a što mit danas je teško dokučiti.
E a sad nešto i o „krvolocima“ Turcima…povisna je i nepobitna činjenica dasu Turci sa svojom vladavinom u Europu donili i niz pozitivni strana! U Europi prije Turaka nije UOPĆE postojo običaj i navika pranja vodom! Naime stari europljani su bili pravi prljavci(gledano iz današnjeg ugla dakako). Pranje ruku,kupanje,kopanje zdenaca(bunara) sa pitkom vodom, šah,upotreba wc-ja tj.klozeta tj. ćenife su samo od njeki' svakodnevnih stvari za koje moramo Turcima zafaliti; znanosti poput matematike,filozofije, astrologije, kloniranja biljaka(tulipana,ruža) i drugi' grana bile bi poprilično siromašne da nij' bilo Turaka…
E sad da nebi bilo njekaki pogrešni' tumačenja – Turci su bili agresori i osvajači al u kontekstu srednjovjekovlja nit vodilja bi bila kakoje običnom puku bilo sasvim sveedno kosumu gospodari – Turci ili kršćanski feudalci. Običnim kmetovima koji' su sačinjavali priko 90 % tadanjeg pučanstva život je bijo izuzetno težak - ispunit neizvjesnošću, glađu, golotinjom, neimaštinom,bolešćinama….prosični životni vik tadanjeg čovika je bijo oko 40 godina dok muje prosična visina bila oko 150 cm-a. Osnovica prirane su bile žitarice-ječam,proso,zob…meso je uglavnom bila privilegija plemstva…kukuruz, krompir koji su spasili cilu Europu od gladi su došli nješto kasnije u naše krajeve…Bolešćine kao kuga(Crna Smrt),kolera,sušica(TBC) ali i brojne druge bile su učestale i najčešće kobne za cila sela i gradove…
U tom i takom kontekstu a uzimajući i neslogu slavonskog plemstva trebamo gledati Slavoniju koja je podlegla turskoj sili. Mnoštvo njena stanovništva je ili izbjeglo u Mađarsku,Austriju… ili izginilo ili odvedeno u roblje a manji dijo se skrivo po šumama dok ne prođe ratna stihija. Na pustoseline Turci su znali dovoditi i pravoslavne podanike. Kao raja(nevjernici) su živili na zemlji svog lokalnog vladara – spahije- kojemu su plaćali porez – desetinu a harač sultanu za vojsku u gotovu novcu i to po svakom ognjištu dukat te posebno 4 aspre za troškove prikupljanja harača. Naročito teško potlačenoj raji je bilo davanja danka u krvi-otimanje muške dice za janjičarsku vojsku.Treba naglasiti daje prikupljanje poreza u Turskom carstvu bilo strogo odredito šerijatskim zakonima te daje u vrimenima relativnog mira raja bila zaštićena od samovolje svojih spahija!!! Međutim kako je Tursko carstvo vodilo učestale osvajačke ratove raja je bila izložita teroru-zulumu pa se često i bunila u vidu hajdučije i ustanaka. Naravno treba naglasiti daje taki' ustanaka i hajdučije bilo i u kršćanskom dilu Hrvatske i Europe al se glas o njima pokušavo prigušiti pasu ostali zapisani samo 'ni najveći(Tiszin ustanak u Mađarskoj,Seljačka buna Matije Gupca,ustanak na Hvaru…)…i eto u toj i takoj situaciji je bila naša Slavonija prije njeki 400 godina…u sljedećem postu ću oživiti uspomenu na njeke naše slavne junake kojisu se borili protiv tiranije…
A do tada Vas sve nako široko ko naša Slavonija pozdravlja vaš Ratar&Bekrija!!!!

utorak, 16.02.2010.

EVO ME OPET....

Svitu moj lipi i počteni nij' me bilo u 'voj godine nikako...ta neću vam sad dodijavat sa njekakim isprikama...biloj' svega a najviše ne nevolje fejbuka....e a sad vam moram najavit jedan novi serijal priča iz slavne slavonske prošlosti koji će ubrzo ugledat svitlo dana na 'vom mom blogu a do tada uživajte u 'vim lipim pismama! Sve Vas 'nako široko slavonski pozdravlja vaš Ratar&Bekrija!!!!!

ponedjeljak, 21.12.2009.

ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ ! ! !

Svitu moj lipi, počteni i debeli evo i 'va godina se bliži svom kraju...
I evo Božić namje na pragu pa stoga:

NEKA PLAM BETLEMSKOG SVJETLA OBASJA SVAKI VAŠ DAN
A MIR BOŽJI I BLAGOSTANJE NEK VAS PRATE NA VAŠIM PUTIMA ! ! !

To Vam od srca želi Vaš

Ratar&Bekrija

ponedjeljak, 14.12.2009.

BOŽIĆ DOLAZI.....

Evo svitu moj Božić nam se bliži.....
za 'ne koje zanimaje božićni običaji slavonskog sela evo "reprint" jednog mog starog posta...
"....


Prosinac je mjesec koji se na selu obilježava kroz razne narodne običaje…mjesec je to iščekivanja Kristova rođenja (Božića) pa se taj period naziva još i DOŠAŠĆE ili ADVENT….
Započinje obično zadnjom nedjeljom u studenom kada se pali prva od četiri adventske svijeće.Nakon te nedjelje započimaju i ranojutarnje mise tzv. ''zornice'' koje se održavaju svaki dan sve do Badnjaka. U prosincu postoje dva datuma osobito draga djeci- to je sveti Nikola(06.prosinac) i sam Božić(25.prosinac) kada se djeca daruju.Na svetog Nikolu djeca stavljaju čizmu u prozor a sv. Nikola ih daruje. U ovo naše vrijeme (ali i u vrijeme kada sam ja bio dijete) izmišljaju se nekakvi 'dobri djedice' tzv. Djed Božićnjak ili Djed Mraz(u moje vrijeme) koji daruju djecu i s time se radi nepopravljiva šteta mladim generacijama koje zapravo lagano ali sigurno gube onaj pravi smisao i duh Božića!!!
Kad sam ja bio dijete mene je darivao Mali Isus a ne nekakvi djedica, a poklon sam pronalazio u slamici na Božićno jutro….
Jer nije smisao Božića kupovanje skupih poklona…obilat stol…urešene ulice već za svetu Katu…već je to rođenje malog Isusa koje se treba manifestirati kroz ljubav prema bližnjemu… Duh Božića gase svi oni koji luduju po trgovačkim centrima i nemilice rasipaju a u Siječnju plaču i kukaju!!! Ne želim nikoga uvrijediti ali mislim da se smisao Božića gubi u ovim materijalističkim i beskrupuloznim vremenima!!!
Moja vizija Božića je obitelj na okupu….kako je nekada bilo...
Ali dosta o tome…još ponešto o Božićnim običajima…
Za svetu Luciju(Lucu) – 13. prosinca sije se božićna pšenica- po narodnom vjerovanju kako ona izraste u posudici tako će i pšenica roditi slijedeće ljeto! U mojoj obitelji ta se pšenica držala sve do blagoslova kuća (oko Tri Kralja) kada bi se podijelila marvi za blagoslov. Za svetu Lucu narod veli da je i ''drvarica''(tj da se mora imati drva do tog datuma spremljenih za Božić) što i ima smisla uzmemo li u obzir da su prije zime bile puno oštrije.
Na sam Badnjak ima jako puno narodnih običaja. Dan započinje sa dolaskom muške djece na ''položaje''. Oni se vrlo rano dižu taj dan i odlaze u manjim grupama od kuće do kuće. Dolaskom na kućna vrata čestitaju Adama i Evu te prilaze peći i otvaraju je. Štapićem koji imaju uza se 'čaraju ' po žeravi i pepelu govoreći : ''telilo se, ždribilo se, prasilo se, janjilo se, leglo se, štenilo se,macilo se…..'' Nakon tog (nesumnjivo poganskog) obreda djeca se daruju- prije su to bili orasi, lješnjaci, kobasice, (koje bi dječaci ponosno objesili oko vrata), dok danas prevladavaju slatkiši ili novac. Na Badnjak se čestita Adam i Eva svakome koga taj dan sretneš i kod starog je svijeta uvriježeno mišljenje da je sramota ako mladi ne čestitaju starijima! Na Badnjak se prije postilo (više ne po crkvenoj odluci) te se jela posna hrana najčešće riba – time se htjelo odati počast praroditeljima Adamu i Evi . I danas premda nije post ''drži'' se do tog običaja
Za Badnjak glava kuće donio bi iz šume ''badnjak''- deblo hrasta koje bi gorilo na ognjištu cijeli taj dan i nije se smjelo ugasiti barem do božićnog jutra. Smatralo se za veliku nesreću ako se vatra u ognjištu ugasi jer ta vatra simbolizira svjetlost Kristovu. Danas kada nema ognjišta i badnjaka upali se svijeća ili se ostavi svjetlo cijelu noć upaljeno. Još jedan običaj se odvijao na badnju večer, muški iz obitelji(najčešće glava obitelji) unosio bi u kuću slamu. Čim stupi u kuću čestitao bi Kristovo porođenje a domaćica bi sve blagoslovila svetom vodom. Potom slijedi molitva. Slama se prostire na pod(najčešće ispod stola) na veliku radost djece koja bi se tu igrala i valjala. Slama simbolizira štalicu u kojoj se Isus rodio. Nakon toga domaćica odlazi u svaku gospodarsku zgradu(štale,ambare,sjenik...) i škropi svetom vodom te zazivlje Božji blagoslov. Za badnju večer je značajno još i kićenje jelke tzv. 'Kristbana' (utjecaj iz vremena Austro-ugarske). (Duša me boli kada vidim okićene borove na trgovima i ulicama gotovo mjesec dana prije Božića!!! )
Danas se jelke kite s raznoraznim šarenim i svjetlucajućim ukrasima dok su u starija vremena Kristbani kićeni orasima,kokicama('pucavcima'-nanizanima na konac), sušenim voćem i sl. koje djeca pojedu kada prođe blagoslov kuća jer se i tada jelke iznose iz kuće.
Najvažniji događaj Badnjaka je odlazak na misu Polnoćku i uvijek se nastojalo da što više iz obitelji ide na misu. Nakon mise izlazi se iz crkve i čestita se Božić prijateljima i rodbini.
Po nekom nepisanom pravilu Božić se slavi u krugu najbliže obitelji i nije baš pristojno odlaziti u posjet nekome na taj dan. Božić je dan kada se slavi i obitelj. Za Božić trpeza mora biti bogata i obilata jer se vjeruje da će takva onda biti i cijela iduća godina. Prilikom svakog obroka, a napose svečanog ručka, pale se svijeće i moli se.
Na ''drugi dan Božića'' tj. na Stipanje(sv.Stjepan) odlazi se rodbini i prijateljima na čestitanje i druženje.
Postoji još jedan običaj vezan za Božić a odvija se nakon Božića na blagdan Nevine Dječice kada roditelji u jutro bude svoju djecu sa šibom u ruci i i udare ih malo po nogama – dakako da ih nakon tog 'rituala' darivaju slatkišima – na taj način obilježava se još jedna biblijska priča –Herodov pokolj nevine dječice.

Evo ovim sam htio barem donekle prikazati neke od božićnih običaja u mojim Sikirevcima (ili barem kako je to nekad bilo). Vjerojatno ih ima još u neiscrpnom vrelu tradicije pa bi molio sve one koji ovo budu čitali a znaju još za neki običaj da mi se jave.


......."

A evo i jedne lipe pisme...ni' božićna al je u tom duhu.... uživajte i do sljedećeg čitanja ostajte mi zdravo ,veselo i debelo!!!

srijeda, 18.11.2009.

STOJI GRAD....

utorak, 10.11.2009.

Bliži se dvajstdeveti....

Eto svitu moj ni' me bilo opet njeko vrime....pa reko da vam se malo javim...
Vjerujem dase 'ni stariji sjećaje dvajstdevetog studenog(novembra) kao jednog od najvažnijeg dana u godine!
Njeki bi možda sad oma pomislili na politiku - na Dan republike, na primanje u pijonire,na štokojkake manifestacije obojene i prožete komunističkim,proleterskim,skojevskim i štatigajaznam kakim duhom... al u Slavonije se dugo na taj dan svima živo je....i za Tita i za komunizam i za pijonire i za svu onu silnu svitu....biloje važno taj dan (kad je bio i praznik) skupit rodbinu (iz grada),kumove,prijatelje i poklat svinje i zgotovit svinjokolju ili kako još njeki kažu mesaru!!!
Zašto ja sad o 'voj temi pišem? Pa evo još koji dan i započet će kao i svake godine sezona mesara....zamirisat će sokaci i šorovi po friškim čvarcima, slasnim kobasicama i svi će vodit brigu oko toga da se kulinovi(NE KULENOVI) i šunke dobro osuše....ići će prijatelj prijatelju,kum kumu - pomoći oko ove velike rabote i sve će završiti večerom u veselju i pošalici.....
Jer, mesara-svinjokolja je jedan od najprepoznatljivijih slavonskih običaja ma što rekli svi iz udruga za zaštitu životinja i svi licemjerni eurougri!!!!
Rvatska će akobogda uskoro uć u tu nesretnu zajednicu europskih naroda.....teć će nam med i mliko....Moš mišljet!
Naprasito će se ukinit njeki običaji kao npr mesare-kao nehumani,nehigijenski i barbarski...nećemo moći sijati,saditi,proizvoditi kako smo to do sada radili-imat ćemo kvote koje ćemo morati ispunjavati-ni više ni manje!!! Bogo moj dobri kako to mene njekako posjeća na "dobra stara vrimena" sa početka ovog posta! Teć će nam med i mliko?!?!?! Nit ćemo imat meda nit mlika!!!!!
Al da ne bude sve vako crno....našo sam na 'voj nevolje jednu pravu pjesmu o mesari pa se nadam da ćete uživat ko što sam i ja!
Živi, veseli i zdravi bili !!!

petak, 18.09.2009.

SVIRAJ MATA CILA JE NOĆ PRID NAMA!!!

Evo me opet med vama svitu moj lipi i počteni!
Cunjo sam po 'voj nevolje i naišo na jedan isječak iz filma Duga mračna noć i zaigralo mi srce...
a nadam se daće i vama....to je jedan mali dio Slavonije koji živi u mojem srcu...





a glazbena tema voga filma je od neponovljivog Zvonka Bogdana...
pa sam procunjo i našo i 'vu staru lipu pjesmu...





Do sljedećeg posta sve Vas široko slavonski pozdravlja Vaš Ratar&Bekrija!!!

petak, 04.09.2009.

ETO MENE KO ZA MENE PITA....

Faljen Isus i Marija lipi moj počteni i debeli svitu-ni koji ne spadaje u vu zadnju grupu nemaje šta tražit na mom blogu-ha-ha-ha. Ta šaljim se samo daboma!
Eto nime bilo skoro i tri miseca-suno moja kakoliga vrime samo leti! A šta da vam kažem?
Zadnji misec i po bijo sam doma u svojim Sikirevcima i odmorio štono kažu dušu,ne velim i tilo jer sam bome bijo pravi ratar! A bekrija? Pa sad...neću na sav glas...
Osim posla na njive,sa i oko marve(slama,sino,djeteljina,djubre,silaža...),sa čelama(nedavno sam posto i čelar!!) uspio sam napraviti i kupinovog vina i jabučnog sirćeta te još štokojkaki ekološki proizvoda...
Kompjuter nisam ni tako....Kad odem doma doživim pravu katarzu....i duva i tila!!! Slavonija me ispuni svim svojim čarima...i šume i livade i njive i Sava...a moji Sikirevci kodasu "uspavani"...vrime u njima još uvik njekako sporije teče...a u mojoj glavi koda su uljuljani u idilu moga ditinjstva...al sa druge strane opet, puno je događanja....
Ve godine sam uspio ići na Susrete naroda i kultura ,koji se u Sikirevcima održavaje već petu godinu!!!Prijašnji godina nisam bijo jer bi uvik baš u to vrime moro ići nazad u Dalmaciju.
Za ne koji neznaje toje manifestacija koja se održaje u dosta naši brockoposavski sela a dolazi svita sa sviju strana.
Na prvi dan Susreta u našoj crkve bila su crkvena pjevanja svih sudionika. Svako je pjevo crkvene pjesme svoje zemlje ili kraja iz kojeg dolazi!To nažalost nisam stigo poslušati...Kažumi daje bilo jako lipo! A na drugi dan Susreta(tud sam bijo) svojim nastupom su Portugalci,Francuzi,Poljaci,Talijani svojom šarolikošću uveseljavali svokoliki puk.Od domaćih kudova nastupilo i' je njekoliko-iz Posavine(gornje,'ne kajkavske) sa igrama o Juri zelenom te sa njekog našeg otoka(Ugljana kokat mise čini al nisam 100% siguran) jedan mladi KUD koi je otpjevo njekoliko pjesama. Naravno daje bilo KUD-ova i iz Šokadije i to iz Bošnjaka i iz okolice Broda...Ma lipi su i zanimljivi svi ti stranci al nema men dokad opet čujem:

AJDE NOGA ZA NOGAMA
SUTRA ĆEMO ZA SVINJAMA
ili
AJD NA LIVO AJD NA DESNO
AJD NA ONO ISTO MJESTO

Ada vam ne spominjem kako mi krvca prostruji kad začujem naše kolo,tambure...
I eto tako vamje men bilo doma...a kako ste vi proveli lito lipi,počteni i debeli moj svitu? Jestel uspili skucat koju kunu u voj recesije i skoknit koji dan na naš lipi Jadran?(na veliko zadovoljstvo vrlog nam ministar tamburaša-berdaša) Ili je slogan: tako blizu a tako lijepa - završio sa -al ipak predaleka!

Do sljedećeg posta sve Vas nako od srca široko šokački pozdravlja samo Vaš Ratar&Bekrija!!!

četvrtak, 04.06.2009.

ŠOKADIJO U SRCU TE NOSIM.....

Faljen Isus i Marija lipi moj i dobri svitu!!!

Počteni svit se umorijo od vija izbora pa njeki slavu a njeki i revu...a ja nastavljam tamo ge sam i sto....
Cunjo sam po voj nevolje i naišo na njekoliko dobri(barem men) uradaka...
Najprvo jedan bećarac danas sve malo udobrovolji....




A sad nješta za prave ljubitelje tradicije....








A vo su lipe Zwizde koje su nedavno zasjale na šokačkom nebu...





Eto nadamse daste uživali u vom mom izboru pa Vas sve do sljedećeg posta puno
i nako široko slavonski pozdravlja Vaš Ratar&Bekrija!!!

petak, 29.05.2009.

BACK TO LIFE, BACK TO REALITY....

Faljen Isus i Marija lipi moj i počteni svitu!!!
Eto prošli izbori, došo i drugi krug...njeki su uspili,njeki i nisu....al svima su usta bila puna obećanja o prosperitetu,napretku,razvoju....a još malo paće nastupit i ta izborna šutnja pa i' više nećemo morat slušat i gledat ge lažu svaki dan!!! Mila li je vlast majko moja mila!!! A štali će poslje izbora biti? Sad kad se svrši i vaj drugi krug kurvinskog pira narod ćese opet ubacit u svoje male svakodnevne živote puine mižerije i jada! Kadse isprazne narodu želuci od predizborni domjenaka štokojkaki fukara - svatiće narod dasu ti domjenci jedino štoće i dobiti...samo kasno će biti....KRUHA I IGARA...PANEM ET CIRCENSES....njeke stvare se stoljećima ne minjaju....
al dobro neću više nego evo vam jedna lipa pisma...nije slavonska, već makedonska al zato ima veliku dušu....nadamse daće vam se svidit košto se i men svidila!!!
Do idućeg šokačkog glazbenog posta sve vas lipo pozdravlja vaš Ratar&Bekrija!!!


TOŠE I JANO MORI....

četvrtak, 07.05.2009.

ADEZE,ESDEPE,HAESES,HAESPE...

Faljen Isus i Marija svitu moj lipi i počteni !!!!
Sila Boga ne moli, kaže naš stari svit. A kako se „sila“ vi poslidnji dana sve više namiće u živote nas mali Rvata tako ni ja ne mogu a da ne reknem njekoliko svoji promišljanja i stavova! Vim ću postom malo „zastraniti“ od uobičajenih glazbeno-povisnih tema svoga bloga i zažmirit ću na jedno oko od ne čuvene uzrečice Meštra iz Velog Mista: „Neću pulitiku u moju butigu!!!“.(ipak ja sad živim u Dalmaciji he-he) E sad njeki će se mordak i uvridit i sigurno će kast na kraju vog posta de ti Marka ne petljaj ge ti ni misto i drž se prijašni tema al ja ljudi više ne mogu durat!!! Va đavlija krv u men vri i neda mi mira pa moram i ja nješta kast!!! Oma da bude jasno ja nisam niukakoj stranki,partiji ili štatiga ja znam nit ću bit nit se mislim politikom bavit u budućnosti!!!!! Pa zašt se ondak baviš šnjom? Kast će njeki. E stoga što se ona bavi samnom!!!!!Al ni to samo samnom slučaj! Politika je danas sve!!!! I varaje se ni koji misle dase politika šnjima ne bavi!!!
Eto za ni zadnji državni izbora (2007.) počeše me saljetat što desni,što livi,što centri, ma štojkojkake fukare, nabiguzi i linčine koje gledaje šta sve napravit ada ništa nerade!!!! Neću kast da med njima ni bilo i počtenog svita – bilo je al kadsam vidijo kakim suse društvom zaokitili svima sam lipo reko : Fala vam lipo, mene politika ne zanima!!!! Moj obraz nema cine!!! I tako ja mislijo dasu oni odustali od mene i “moji politički ambicija“ kad no - sad za ve lokalne izbore opet se povampirili i ko kake kurve mede i rose obećavajući brda i doline…al sve to nako umotato u celofan ko eto da nebude priočito! Hm?!
Al dobro sad neću više o njima već o mojim razlozim zašt se ne bavim aktivno politikom.
Najprvo moram kast dasu za to najzaslužniji moji dado i mama koji čitav svoj vik samo znaje za rad, znoj, muku, i molitvu…u mojoj obitelji uvik se naporno i predano radilo i akose nješta cinilo to je - da je njeko vridan ma kaki počteni poso da radi!!!!
Dalje, ako mije išta otvorilo pamet u voj ludoj glave i poglede na svit ondak je to moje školanje u Zagrebu. Da nebi bilo njekaki sad tu komentara o mome egoističnom uzdizanju - govorim vam samo o životu izvan rodnog kraja, upoznavanju ljudi iz cile nam Rvatske, upoznavanju drugi kultura, jezika(narječja) ali i drugačiji politički stavova!!! Sve to čoviku njekako proširi vidike i čovik uvidi daje sve to dijo jedne harmonije koja čini vu našu domovinu još lipšom!!! Kada sam vam vude spomenijo različite jezike-narječja – ta trebate sam čut jednog prigorca,goranina ili bodula na jednom mistu!!! Ta oni neblakati ni nemogu divanit neg na književnom rvatskom jeziku e kako bise mogli sporazumit!!!
E a sad o politici:
Dosanjali smo tisućgodišnji san svoji pređa - stvorili smo u međunarodno priznatim granicama svoju Rvatsku! Danas se niko nemora nit stidit il bojat reć daje Rvat! Niko nam našu Rvatsku nemore priotet! Imamo najlipšu državu na svitu…imamo najplodniju ravnicu, imamo prekrasna brda i planine imamo najlipše more na svitu….imamo Rvatsku!!! Imamo Bogom dane uvjete da od svog rada živimo i radimo ko bubreg u loju!!! I tu njekako sve staje….Sjetim se rečenice svoje pokojne babe: „Džabe je ako ima u krave ako nema uprave“ . I tu njekako i pronalazim političku situaciju u našoj domovini. Kad mi VELIKI Rvati kažu „Stvorili smo Rvatsku“ ja odma dobije ospice! Ta stvorili smoje svi mi!!! Svak na svoj način!!! Pun mi je kufer ti VEEELIKI Rvata….kojima Rvatska neizlazi iz usta…ti su najopasniji jer oni imaje nješta u pozadini šta se treba sakriti velikim govorancijama - e da nebi njeko štagod posumnjo! Ja se ponosim štosam „mali “Rvat al sa velikim srcem!!!
Najviše me boli di vidim kako se štokojkake fukare bavu politikom i ondak svima nama kroju gaće!!! A narod sam gleđe, kobejage nješta brunda al bome ništa ne poduzima! Ne govorim dase treba dić Matija Gubec al treba izać na izbore i minjat bandu lopvsku!!!
Bogareti koda je znase jedina stranka, kodasu oni pridodređeni za vlast!!!
Nikako mi neide uglavu da ljudi sve to mirno gledaje i jopet glasaje za iste!!! Koda će njeko bit manji Rvat i katolik ako glasa za njeke druge a ne za ne za koje je reko popo na propovjedaonici!!! Ma gadljivo!!!
I sam sam doživijo ge me prozivaje državnim neprijateljem br.1, ge me sotoniziraje,ge me nazivaje komunjarom, ge me napadaje a sam zato što drukče mislim neg štoj znaseko propiso!!!! Svima su puna usta demokracije, slobode a niko nema pojma ni šta to znači ni šta prestavlja!!!Sloboda govora, pravo na različito mišljenje – to je sve zajamčeno našim Ustavom al se njekako izgleda sprovodi selektivno po ključu članske iskaznice znase već koje stranke!!!! Ta članska iskaznica toliko se uvukla u sve pore vog društva dase brez nje nemore ni kokošinjac napravit!!!!!!
Ma brine mene još koješta npr.- svese jako brzo zaboravlja…Vaj ludi narod bogaremi je bolestan!!!! Niko se više nesjeća ničega! Svi mi patimo od amnezije a svi smo svjedoci kakosu banke „šapatom“ pale u ruke stranaca ko Bosna Turcima - a onesu najvažniji gospodarski pokretač njeke zemlje! Svi mi vrlo dobro znamo kakose argentinskim sistemom privatizacije obogatilo 100 obitelji a ostali postali sjerotinja!!! Svi mi vrlo dobro znamo kako suse lopovlukom porasprodale najbolje i najprofitabilnije nacionalne kompanije za budpošto! Nacionalna bogastva se rasiplju….Obala se rasprodaje, na redu je plodna slavonska ravnica, šume, vode….imamo Rvatsku? Ma Božem' prosti imali smoje više dokje nismo imali!!! Kako i' samo ni stid i sram !!!! I to su VEEEELIKI Rvati? Domoljubi?
A ondak dviiljadite došla VELIKA koalicija na vlast i ko oni će sve popravit štasu vi prije njia napravili(čitaj zasrali), kad no - ujeo vuk magare!!! Ono zbog čeg su i došli na vlast nisu imali muda ni pipnit! Mordak zbog toga štobi na viđelo izašlo i njiovog prljavog veša? SVI SU ISTI!!! Crveni,crni, plavi,zeleni(svi su isti skojom god dase farbom ofarbaje!!!)…sad još samo trebam nadodat VRAGOVI i eto blažene uspomene na Franju koji je vim milozvučnim epitetima nazvo nu „bandu “koja se usudila drukče mislit…a nebi se začudijo ni da je to narod zaboravijo!
Pa ondak opet došo ADZ pa šta nije poplaćko prije poplaćko je sada!!! A SELJACI ušli šnjima u koaliciju(ma koja je to lipa rič – njekako je puna usta!) kobejage uz principijelno držanje svoji uvjeta: zerp, 6 milijardi za rvatsko selo….zerp ni bijo ni proglasit a već je bijo ukinit! Za EUROPU svi bi se naguzili a zapravo jedini koji ga prima je luda raja…6 milijardi? Bome ja znam da njeki ne samo da nisu dobili poticaje ni za priklanjsku godinu nego su brojni poticaji skresani ili otpisani!!! A mordak su seljaci prije dobivali i više od 6 milijardi!!!! A ondak kadse zapraši zbog tih sviju blamaža ondak Rvatska postiže VEEELIKA postignuća na vanjskopolitičkom planu….ušli mi u NATO bogati… Došo naj antikrist Buš u Zagreb i veli niko vam neće oduzet vašu slobodu – ma konam je oduzimlje????? Ma ge je bijo kad je grmilo i kad se krvca prolivala?!? A ni' sto plaćeni budala što prestavljaju svokoliki rvatski puk na Markovu trgu hisrerično mu plešću. Al glavno daje Senader bijo šnjim 15 minuta nasamo tj brez novinara!!!! Svitu moj kako je mene stra tih 15 minuta! Štali muje na naša budala naobećavala…vjerojatno ćemo to saznat za par godina….
I eto nam sad vija lokalni' izbora….opet se gradi(ma nema recesije!!!) otvaraje se poslovne zone, mostovi, autoputovi,država cvjeta!!!! A do prije par miseci svima puna usta stezanja kajiša!!!
Stegnilo se bome - al na sjerotinji! Smanjuju se plaće, ljudi brez posla ostaju, banke kredite povisuju a država im to pušta al zato se kupuju bemvei (bem li im)od polak milijona eura!!! Ma ima se…ma zna se!!!!!! A ti moja luda sjerotinjo kote jebe - glođi koste ako ti je i to ostalo!!!!!!!!
Eto neću više jerće mi krv izbit gegot….ćeo sam samo kast 'vo: na vima izborima dobro gleđite za koga ćete glasat!!! JER ŠTO POSIJETE TO ĆETE I KUSAT!!!!!!!!!

PUNO VAS I NAKO ŠIROKO SLAVONSKI DO NOVOG NADAMSE VEDRIJEG POSTA POZDRAVLJA VAŠ RATAR I BEKRIJA!!!

utorak, 21.04.2009.

LOLE....

Faljen Isus i Marija svitu moj lipi i počteni!!!
Ta evo vrnjio se ja iz moji Sikirevaca u Dalmaciju...a štaću vam divanit...bilo je lipo,bogato ko što mati Slavonica samo more pružiti!!! Obišo sam utvaj, Tečine, Tribljevine, Gođevo, Beravu...nauživo sam se tek propupali rastovi šuma i pašnika, nepregledni žitni polja koja sad izgleđu ko zeleno more koje se leluja na vjetru , zasijani kukuruzni njiva ... jednostavno odmor za dušu i tilo...
A evo i njekoliko lipih uradaka neponovljivih Lola...nadam se daće vam se svidit...
Sve Vas do sljedećeg posta lipo i nako široko slavonski pozdravlja vaš Ratar&Bekrija!!!


PRVO JEDNA STARA...




TA GE MORE PROĆ BEZ 'VOGA...




EVO JEDNE LIČKE AL JE FANTASTIČNA...




I EVO MENI JEDNA DRAGA...

utorak, 07.04.2009.

SRETAN USKRS!!!

Faljen Isus i Marija lipi moj i dobri svitu!
Evo ušli smo u veliki tjedan i Uskrs nam se bliži! Cvjetnica je prošla,umivalose u rano jutro sa ljubicama, nosile suse cicamace na blagoslov da bi se njom potljam zakitili ulazi u sve zgade u avliji. Na Veliki četvrtak kuvat ćese gorko zelje..kuvat će se šunke u oranije na Veliki petak - to da pokora bude veća kad zamiriše po komšiluka, pripremat će se kulinovi, kulinove seke,kobasice i sijaset delicija(kojom nas je naša mat Slavonija obdarila!!!) za posvetenje u subotu. Dakako da ćese kuvat i farbat jaja - kod moje kuće se ne koristu ne farbe iz dućana neg se ko i u stara vrimena koristi ljuska crvenog luka. Em je ekološko em je zdravo em je tradicijsko em je lako dostupno - moja mat sadi svake godine čudesa crvenog luka tako da i ljuske ima daboma! A biće i kolača - svitu moj ta nema ji nige ko što su u nas!!! Svaki kraj naše lipe domovine ima njeke svoje mirakule koje ga čine posebnim al njekako nige ni ko u našoj Slavonije!!!
E a sad za ne koji neznaje kako izgleđe kadse kuva šunka evo i jednog prikaza...uslast vam bilo!!!!






Uf, bome ni ni men lako kad vo vidim-jedva čekam doć u svoje Sikirevce!! Fasovat će bome i kulin i šunka!!!

Eto sad kadsmo omastili brke lipi moj svitu blogerski

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS SVIMA VAMA OD SVEG SRCA VAM ŽELI VAŠ

RATAR&BEKRIJA!!!!!!!!!!!

srijeda, 25.03.2009.

BISERI IZ STARE ŠKRINJE ...

Faljen Isus i Marija svitu moj lipi i dobri!!!
Evo me opet da Vam se ukratko javim...nemam puno vremena pa čisto nješta malo da stavim na 'vu nevolju...
dame ne zaboravite...našo sam na jutubeu njekoliko bisera, koji su se men svidili, pa sam tako i nazvo 'vaj post...nadamse da ćete uživat ko i ja!!! Iza Uskrsa morete očekivati novu seriju o povisti moji Sikirevaca ali i njeke druge teme...
Do sljedećeg posta veseli i zdravi mi bili i primite puno pozdrava od vašeg Ratara i Bekrije!!!




A TKO DRUGI DO LADO I KUDOVI...

petak, 06.03.2009.

SLAVONSKA DUŠA....

Faljen Isus i Marija svitu moj blogerski!!!
Evo napokon sam sio za 'vu nevolju pa da na brzinu nješta i stavim...
Eto Bogu fala pa imamo naše Lole koji još uvik drže 'no naše pravo slavonsko...jer da nema nji i KUD-ova izgubili bismo 'nu svoju svetinju u 'vom modernom svitu ge se samo njaaki "egzotični" zvukovi prašu iz auta i kafića.
Nalećeo sam na jedan izvorni bećarac Kud-a iz D.Andrijevaca koje 'vom prilikom od srca pozdravljam i nadam se da se ne ljute što sam 'i stavio na 'vaj svoj blog!
I naravno kako bi brez Kiće sve moglo proći!!! Pa uživajte!!!!
Do sljedećeg posta primite svi puno lipih pozdrava od vašeg Ratara&Bekrije!!!!


LOLE...

KUD "TOMISLAV" IZ D.ANDRIJEVACA...


Becarac - KUD Tomislav


KIĆO...

utorak, 03.02.2009.

LEGENDE...

Lipi moj svitu blogerski eto stisle me štokojkake obveze i na poslu i privatno pa furtom njekud lutam,trčem ko muva brez glave tako da se ne mogu ni pošteno ni javit ni proljudekat sa svima vama kako bi ćeo...pa stoga evo vam nješta na brzinu iz moje kujne...Nadam se da će vam se svidit i da ćete uživati!!!!
Do sljedećeg posta sve Vas puno pozdravlja vaš Ratar&Bekrija!!!


ZVONKO BOGDAN I...KO TE IMA TAJ TE NEMA...




JANIKA BALAŠ SA ZVONKOM I...OSAM TAMBURAŠA....




KAD SAM BIO MLAĐAN LOVAC JA...




ZVONKO I IGNAC ŠEN I...NA KRAJ SELA....




KAD SE MESEC SPREMA NA SPAVANJE...

utorak, 20.01.2009.

NEPONOVLJIVA PJESMA

četvrtak, 11.12.2008.

SEOSKA STARINA X

Lipi moj blogerski svitu eto mene opet...neće na dobro čim sam 'vako navaljio sa 'vim postovima...ta šalim se daboma...Bio sam doma i obavio mesaru...a šta da vam velim - bilo je stvarno super....kobasica, kulina, čvaraka i inih blagoslovljenih božji' darova ima obilato - fala Svevišnjem!!!A ja vam mogu samo reć da ću kad to sve pojedem izgledati ko u "blagoslovljenom stanju" ha-ha-ha!!! A sad nješto o vom postu...
'Vaj dio govori o seoskom ataru- za 'ne koji ne znaje što je to - to je seosko područje tj. teritorij koji pripada njekom selu. U 'vom dilu najzanimljivija su mi imena pojedinih seoskih rudina - opet za 'ne koji ne znaje - to je zemljište; mordak za vas koji niste iz Sikirevaca ona neće imati njeku važnost ali usporedite i' sa imenima svoji' rudina...vjerujem da ćete nać' dosta sličnih naziva ako ne i istih!!!

SEOSKI ATAR


Do godine 1749. je bio dovršen premjer zemljišta i prešlo se na određivanje atara za svako selo. Te godine ima u selu već 41 kuća i u svemu 400 stanovnika. Trebalo je dakle srediti i posjede. Seljani su bili zaposjeli zemljište oko okućnica ali se vidjelo da će to biti malo jer se broj stanovnika stalno i brzo povećava. Trebalo je nadijeliti i onu zemlju što su je oficiri imali umjesto plaća. Na rudini zvanoj BENKOVAČE imao je glavni dio posjeda oficir Benko. Od roda Živić je bio oficir kapetan Pero i Živićima biva dodijeljeno zemljište i u LJUBICI. Između MLAKE i Save je bio posjed fratara franjevaca koji se amo preseliše iz Modriča čim je ova strana Posavine bila oslobođena. Privremeni samostan su oni imali u Kopanici god. 1699.
Čim je pak bio dogotovljen njihov samostan u Đakovu onda se oni onamo otseliše iz Kopanice. Godine 1695. se u Sikirevci spominje fratar Ivan Kuzmodanjac. Trebao je on biti župnik ali se to nije ostvarilo pa je kasnije osnovana župa u Šamcu. Na rudini GNOJANICE (izmed Mlake i Save) bili su torovi za fratarske svinje. Otud je nastao ovakav naziv toj rudini. Uz nju su zemlje ZAGRNJAČE a i taj naziv dobiše po tom što su svinji to zemljište bili izrovali pa ga je trebalo zagrtati. Na Gnojanicama gdje su bili svinjci, bijaše još početkom 20. stolj. Tako đubretna zemlja da je širom rasla baza{bazga}.
Između atara sikirevačkog je tad povučena međa onako kako ona stoji i danas{tj. onakva kakva je bila 1950-ih kada je nastalo ovo djelo}. S desne strane Berave{potok,kanal} su jaružani dobili kojih 60 jutara zemlje jer su isto toliko imali sikirevčani na lijevoj strani Berave kod GRA(D)CA. Pomenutu su zemlju jaružani isprodavali sikirevčanima već u drugoj polovici 19. stolj. Jer je selo Jaruge bilo znatno manje od Sikirevaca , ostao mu je i atar malen tim više što se beravački atar protegao sve do Save iza sela Jaruga. BUČAVICE I LISKOVAC su pripali sikirevčanima a i nešto s lijeve strane Jasinja{potok,kanal}. Tu su bili stanovi Galovića i Jarića. Inače je međa prema gundinačkom ataru išla do TEČINA sredinom same dole Jasinje. Omanji dio zemlje i to povisoke, kod Tečina, pripao je babogredskom ataru a nisko tlo je ostalo sikirevčanima. S kruševčanima je međa išla do VELIKE BARE, zatim VUČICOM iza KLADA smjerom na Savu. Vidjelo se da je sikirevački atar malen.Današnje POLJE je onda predstavljalo pustoš. U nizama{nižem tlu} je bilo često vode svuda u ataru te nije bilo dovoljno ni livada. Tako su godine 1726. imali sikirevčani livade na bosanskoj strani. Bili su to ljudi iz gornjeg kraja sela. Uslijed toga biva selu dodijeljeno još 800 jutara zemlje u MEROLINU. Tamo onda sikirevčani osnovaše svoje stanove.
Pri uređenju atara se vodilo računa da svaka kuća dobije srazmjeran komad zemljišta pogodan za oranice pa onda komad za pašnjake i komad za livade. Pojedini rodovi- osobito oni s razgranatim lozama – zaposjeli su velike komade zemljišta. Zemlje Rakitića su se tad u ataru protezale od JASINJA pa sve do KRIVAČE i JELASA. Markovići su po vlastitoj zemlji mogli ići od Jasinja preko JARIČIŠTA i MEKOTI pa preko MRSULJE i Jelasa sve do MLAKE. Ondje im je bio posljednji komad zvan ČOLIN BRIG. Slično je bilo i s ostalim seoskim rodovima, koji su imali dosta ljudstva. Rudina Polje je dodijeljivana za oranice a Veliko Polje za livade.
Nekad veliki komadi su diobama cijepani u manje i manje ali se sve do komasacije moglo pratiti kako su ti prvi posjedi seoskih rodova veliki. U ataru ima posvuda krčevina. Postoje i TRIBEŽI a to označuje da je tu zemlju trebalo najprije „otribiti“ od drača. Uz javne puteve je bilo zemlje u okukama pa pokraj dola i japaga ali ta nije nikom dodijeljivana . Kod Tečina je bio komad od deset jutara, zvao se SEOŠTINA jer nije bio nikom dodijeljen. Naime, kad je napušteno zemljište gdje su bili seoski domovi prije selitbe na današnji položaj sela onda se je uglavnom dokončala dioba zemlje. Ipak je komanda bila ostavila nešto zemlje pa su je mogli pojedinci dobiti uz neznatnu novčanu oštetu kad je to zatrebalo. Cijeli su posjed dobili Dimšić-Božanovi kad su oko 1770. doselili amo iz Bile Crkve. U 19. stoljeću nije zemlja više nikom dodjeljivana – jer je više nije ni bilo.Ostala je jedino kako je već spomenuto – Seoština.
Visina tla je u seoskom ataru povoljna i voda se slijeva pravcem od zapada prema istoku. Najviša je točka kod Grada – 92m nadmorske visine. Kod Berave na Gracu je 90m; kod mosta na Jasinju na putu Sikirevci- Gundinci{tog mosta više nema}je 86m; kod crkve je 88m a kod Tečina –Seoštine 84m. Tu je najniži dio atara. Ista je taka nadmorska visina i u LUGU kod VLAKANE.
Na zemljištu gdje je bilo selo u dotursko doba postoje nazivi još od tog vremena. Oni su ikavskog govora{narječja}i bez promjene su se sačuvali sve do danas. JELAS- je stara hrvatska riječ nastala po Jelha,Jelša-drvo- Joha, Jova. Osim dole{nizina}Jelas – u samom selu- postoji i bara Jelas kod Selišta.{U današnje je vrijeme nema}. U blizini Seoštine je bio zdenac-hrvatski naziv za bunar. Riječ bunar je dospjela u govor u tursko vreijeme. U dotursko se doba govorilo: vrt, vrtlac, a riječ barča, bašta osta iza Turaka. Naziv Rudine JAŠIK je nastao po drvu jasiki-vrsta topole.VEZIK je nastao po drvu vez a IVAK po drvu Ivi-vrsti vrbe. U ovom se stoljeću{20.stolj.} više govori TRUBLJEVINA a ranije se govorilo TRIBLJEVINA što znači isto kao i TRIBEŽI. Stari je naziv i JARIČIŠTE- od jarih usjeva, pa TRSTENICA. Ime rudine ŽAREVICE je dobila rudina kod Berave jer je tu izgorjela šuma o turskom slomu. U starom hrvatskom jeziku se veli za tlo kraj rijeke koje voda redovito plavi i na njem nema visokog drveća LUKA. Tako je stara i riječ LUG naziv za zemljište u Merolinu po hrastu Lužnjaku. Stara je i riječ ČRNAC – rudina i potok- a to je crn. I posavska sela dalje od Kopanice nazivlju seljani i danas“crna sela“ ali je taj naziv nastao u tursko doba. Kad se zna kako je nisko tlo kod Tečina, onda je razumljiv hrvatski naziv TEČINE- tamo voda teče.
Iz turskog doba potječu nazivi: ADE, ČAJERE-livade-; zatim ZOVAČA – po zovi{bazgi}pa MALICA. To su turske riječi.Tad su nastali i nazivi {i}jekavskog izgovora{narječja}kao SJENOKOŠE, DRENOVICE - hrvatski je naziv DRINCI,DRINJE – Po nazivu rudine se zna kakova je to zemlja: SITNO – od sita- VEZIK od vez, RAKIT od rakite – a to sve uspjeva na niskom tlu. Naziv za potok MRSULJU su donijeli doseljenici iz brodske okolice i tamo naime ima potok Mrsulja.
Od starih je JARAKA {ARKY, danas selo Jaruge}ostao spomen u nazivima JARKOČEVICA- zemlja između KRIVAČE i JELASA- JARDOL –dola od Save prema Sitnom. Na mjestu gdje je lenija {poljski put}od MAČKOVCA prema Savi prelazi prokop LJUBICU, postoji humak zemlje zvan ZIDINA. To je ostatak od Jarkove utvrde iz 15. stolj. Odatle dalje prema LIPICAMA može se zapaziti na tlu tragove nekadašnjih šančeva. Varoši Jarki je pripadalo sve zemljište današnje MEKOTICE. I naziv Mekot je starinski naziv za oranice.
Kod rudine MESTRUGE -med strugama- u Polju su uz Savu bile topole i rudina se zvala TOPOLICA još u ovom stoljeću{početkom 20. stolj.}Njoj nasuprot na bosanskoj strani je utok rukava rijeke Bosne. Bosanci zovu taj rukav „Starača“ a to znači stara Bosna. U ovom je stoljeću tu bila vodenica – mlina kažu bosanci- a jer je na ušću bila zemljana brana neki su zvali to mjesto i“Uspor“.
Kad je državna granica bila na bosanskoj strani na suhom – desetak kilometara od Save daleko tu su prelazile straže Savu i odlazile na granicu. Put kojim su straže išle od sela do Save nazvan je BOSANSKA STAZA. Kasnije se ovaj dio Topolica zvao jednostavno Bosna. Jedno je vrijeme tu bi i čardak tj. stražarnica graničarska. Predjel kod GRADIVODE je nazvan ZORICE istom u 18. stolj. Kad je na bosanskoj strani nastalo selo Zorice.
Nasasp{nasip} uz savu se počelo podizati 1762. god. Radila je to rabota {seljaci}pod nadzorom mjernika. Rad oko tog je trajao tri godine. Čim je nasap bio podignut počele su presušivati dole u seoskom ataru. Korito rijeke Save je pak postajalo s godine u godinu dublje a i šire. Osiguran ovako od stalnih jesenskih i proljetnih poplava, mogao se seoski atar bolje iskorišćavati. Potreba za obradivim tlom je nagnala seljane da isušuju dole i da ih koriste kao livade pa potom i kao oranice. Reklo se onda: „ Otimaju ljudi zemlju od roda i žaba“. Pa ipak je po dolačama znalo biti vode i o Petrovu sve do prvih godina ovog stoljeća{20.stolj.}. Polje se pretvaralo u oranice istom pri kraju 18. stolj. Oranica za sijanje pšenice je u ataru uvijek bilo srazmjerno malo. Sve do polovice 19. stolj. Se sijalo dosta prosa. Jeo se proseni kruh. Otud i naziv „prova“ za kruh od kukuruznog brašna.
Prema popisu od godine 1793. su imali seljani ukupno 3480 jutara zemlje. Atar je bio nešto veći jer u ovoj brojki nisu sadržane površine pod javnim putevima pa ni dola Jelas u samom selu kao ni sve površine pod vodom.

ponedjeljak, 01.12.2008.

SEOSKA STARINA IX

Lipi moj blogerski svitu ta eto mene opet u vom virtualnom svitu sa novim dilom našeg Joke Iličina. Ni me bilo dosta dugo zbog štokojkaki obveza…al nadam se da ću od sada imati nješto više slobodnog vrimena i za vas i dabome za postove! Došli smo do dila ge nam Joko pripovida o Vojnoj Krajine, kako se tada živilo, radilo….
Pa nastavimo ge smo stali…..

VOJNA KRAJINA- GRANICA

U Hrvatskoj se već u tursko doba bio ustalio naročiti sustav za čuvanje granice prema Turcima. Taj je sustav bio prokušan i kod drugih naroda već od davnine a slično su i Turci radili. Osnovno je u tom sustavu da stanovništvo nastanjeno uz granicu,te s oružjem u ruci sudjeluje u obrani granice zajedno s redovnom vojskom. Inače se to stanovništvo bavi poljodjelstvom kao glavnim zanimanjem. Područje uz granicu se zove - krajina- a jer je sva uprava u vojnim rukama nazvan je taj sustav -vojna krajina- a stanovnici njeni -krajišnici-. Kod nas se uobičajio naziv -granica-graničari-.
Krajina je bila pod upravom dvorskog ratnog vijeća u Beču. To je područje zapravo carska pokrajina i hrvatski ban nema s njom nikakvog posla.
Prvi je krajiški sustav za Slavonsku krajinu bio propisan godine 1712. Otad su ljudi u ovom kraju graničari. Svaki za vojsku sposoban graničar je dobio od cara 18 jutara zemlje . Ta zemlja prelazi na potomke nasljedstvom ukoliko i ti nasljednici imaju muškaraca sposobnih za vojsku. Ako nemaju, onda zemlja prelazi na one koji imaju taki muškaraca. Živjelo se onda po pravilu od davnine u tzv. kućnim zadrugama. Ovu su odredbu graničari , kad bi im kuća ostala bez muškaraca za vojsku, odnosno bez muške primladine , izvršili tako , da bi u kućnu zadrugu primili zeta -priženili ga- ili bilo kojeg muškarca za vojsku sposobnog. Takav je onda postajao u svemu punopravni član kuće- kućne zadruge i posjed je ostajao i dalje na uživanje dotičnoj zadruzi.
Graničari su na toj carskoj zemlji, njegovi vojnici, sve dok su za to sposobni. Stanuju u svojim domovima i brinu se za svoju odjeću. Svakog dana vježbaju dok ne steknu potrebno vojničko znanje a onda bivaju dodijeljivani na vršenje stražarske službe. Sve se to vrši o vlastitoj hrani. Traje vojna obveza od 16. do 60. godine života. Obećano bijaše graničarima da iz svog kraja neće nikud odlaziti u rat.
U to su vrijeme oficiri graničarski mjesto plaće imali zemljišne posjede. Zastavnik-barjaktar- je imao 24, poručnik 30,kapetan 72 jutra zemlje. Za obradu ove zemlje daje svaka graničarska kuća oficiru po tri poslenika u godini. U stvarnosti se išlo oficirima raditi kadgod bi to oni zahtijevali. Ipak ne spominje se da je ovaj rad bio graničarima mrzak. Gdje u kući ima graničar koji je šarža-dočasnik,podoficir- ta kuća ne daje oficirima poslenike. Za zemlju ne plaćaju graničari nikakvog poreza ali zato obavljaju vojničku dužnost o svojoj hrani u svojoj odjeći i sa svojim oružjem. Carski su oficiri njima jedina vlast. Oni sude i upravljaju. Osim za cara i oficire graničari ne znaju ni za kakvog gospodara. Njihovi zemljaci u to vrijeme, živeći izvan graničarskog područja - jesu svi odreda- kmetovi. Službeno se seljak iz granice nazivlje -grencer- a njegov zemljak na području izvan granice je -bauer- što znači seljak- znači nešto niže od carskog vojnika graničara. Po toj je riječi nastao naziv za sav kraj izvan granice -PAORIJA-
Sudjelovali su graničari iz našeg kraja i u ratu godine 1716., 1718. kod Šabca i Beograda ali kao neredovite čete. S tim oni nisu bili oduševljeni . Ali kad ih 1733. poslaše u Italiju oni se došav iza Broda pobuniše i ubivši zapovjednika na sve se strane razbjegoše. Došli su tad carski konjanici - reklo se po madžarski katane- i nastade potjera za njima. Kog su uhvatili na mjestu su ga ubili. Takav je strah bio utjeran u kosti da se graničari više ne bune niti bježe iz jedinica.
Godine 1746. je uveden novi sustav. Ni u njem se ne spominje da graničari ne idu u rat izvan svog kraja . Izmjena je u ovom sustavu u toliko što sad carevina daje graničaru pušku i remenje te da svi imaju odjeću jednakog kroja i iste boje. Ni sa ovim sustavom nije Granica bila zadovoljna.
Do godine 1735. je stanovništvo slavonske Granice bilo razvrstano u tri kapetanije: GRADIŠKU, BRODSKU i PETROVARADINSKU. A jer se broj stanovnika s godine u godinu povećavao to su ove tri kapetanije pretvorene u regimente-pukovnije-. Ponajprije je povučena granica između Paorije i graničarskog područja a godine 1750. počinje uredovati Brodska graničarska regimenta - Broder Grenz regiment -. Sjedište joj je Brod. U Brodu je bila sagrađena utvrda od cigle god. 1722 do 1741. Cigla se pekla u pojedinim selima. Sami su graničari zemlju kopali, blato gazili - sve to pod nadzorom majstora - zatim pripremali drvo za pečenje i konačno svu tu ciglu u Brod vozili. Prostirala se svojim područjem Broder Grenz regiment Nro.60 od Gunje i Račinovaca do iza Broda. Brod kao trgovačko mjesto i obrtničko imao je zasebnu upravu. Ali on ne osta dugo sjedištem komande. Preselio se - obrštar-pukovnik- sa štabom u Vinkovce da bi tako komanda bila u sredini regimentskog područja. Sačinjavalo je ovu regimentu ravno stotinu sela. Brodska i gradiška regimenta su sačinjavale jednu brigadu . Uz Savu, dalje iza Gunje je bilo područje Petrovaradinske regimente. Prema Paoriji su bila graničarska sela - Vrhovina, Klokočevik, Topolje, Perkovci, Strizivojna , Mikanovci, Vođinci, Ivankovo, Mirkovci, Jankovci, Laze, Slakovci, Orolik, Novi Banovci, Nijemci, Abševci. Iz Perkovaca neki ne htjedoše ostati u Granici pa se preseliše na đakovačko vlastelinstvo i tako nastade selo Novi Perkovci. Pojedina sela između susjednih regimenti su par puta mijenjala pripadnost. U 19. stoljeću nije više bilo promjena i regimentu je sačinjavalo sto sela kako je to naprijed već spomenuto.
Regimenta se sastojala od dva bataljona. Svaki je bataljon(graničari su govorili- batalijun) imao šest kumpanija. Jedna je kumpanija u mirno doba imala 206 graničara. Po nekoliko je vojnika od svake kumpanije išlo u konjanike- katane- i topnike - topdžije-. Sa područja sve tri slavonske regimente se sastavljala jedna konjanička regimenta.
Do godine 1798. je brodska regimenta imala broj 60. a iza te godine ima ona broj 7 . Tad su i kumpanije dobile svoje redne brojeve, pa je sikirevačka kumpanija imala broj 5. Ranije su kumpanije nazivane po prezimenu njihovih zapovjednika,kapetana. Npr.kumpanija kapetana Dragoevića – babogredska - kumpanija kapetana Čivić u Cerni itd. Sikirevačka se kumpanija zvala: kumpanija drugog majora a županjska prvog majora. U to je naime doba major stanovao u Sikirevcima. Graničare iz 12. kumpanije -Drenovci- kod nas u selu i okolici su zvali -cvelferi- a onaj krak -cvelferija-, jer se u njemačkom 12 kaže -zwolf-
Godine 1754. bivaju mjesto sustava u Granici uvedena -Grenz-Rechte- -graničarska prava. Bile su to odredbe po kojima se ima vladati u Granici. Bilo je određeno ovako(uglavnom):
1. Za dobivenu zemlju daje graničar caru vojnike,porez i desetinu
2. Dioba se kućne zadruge dozvoljava ako će i novonastala zadruga caru davati vojnike
3. Oficiri ne smiju imati zemlje - oni sada dobijaju mjesečnu plaću
4. Zemlja izumrle graničarske obitelji pripada caru i oporukom ne može graničar nikom ostaviti zemlje.
5. Sve javne radove obavlja graničar besplatno. Hrani se kao i obično od kuće
6. Kad graničar po službi ide izvan područja svoje regimente onda dobiva na dan tri krajcare i kruh a ako je na službi na području vlastite regimente, onda živi o svojoj hrani
. . .
Posjed jednog graničara -vojnika može imati do 33 jutra zemlje . Od takog posjeda daje caru jednog vojnika - graničara. Ako je posjed kućne zadruge 66 ili više jutara zemlje , onda ta kuća daje caru tri vojnika- graničara ili dva konjanika. Ova su prava proizvela među graničarima pravu uzbunu. U okolici Karlovca -hrvatska krajina- je došlo do oružane pobune ali je ona u krvlju ugušena. Slijedile su onda godine 1764. neke izmjene ovih prava. Desetina je sasvim ukinuta. Poreza se imalo ubirati samo toliko koliko je dovoljno za isplatu oficirskih i podoficirskih plaća.
Dok su graničari očekivali povećanje svojih prava i smanjenje dužnosti, carska je komanda sve više dužnosti namitala a prava smanjivala. Godine 1764. je uvedena zakupnina -arenda- za žir,lov, ribarenje i točenje pića. Dotle se to radilo sve besplatno.
Istom po odredbama sustava od godine 1850. postaju graničari punim vlasnicima zemlje koju uživaju. Odjeću, obuću, opremu i oružje daje car i graničar više ne vrši službu besplatno pa makar bio i u vlastitom selu na službi.
Graničarska je komanda je mogla graničara premjestiti na drugi posjed i u drugo mjesto sa svom njegovom porodicom. Ali se graničar nije smio iz Granice iseliti.
Sjedište generalaza ove tri slavonske regimente je bilo u Osijeku- Generalkomanda-. Osječka je tvrđa građena od godine 1712.do 1719.Ostala je -generalkomanda- u Osijeku sve do godine 1783. a onda je premještena u Petrovaradin gdje je ostala sve do razvojačenja Granice.
Sve do godine 1769. se po kancelarijama u Granici uredovalo na narodnom jeziku. Onda se reklo -na slavonskom jeziku- I vježbalo se i komandiralo slavonski. Alo spomenute godine biva uveden njemački jezik kao jedini službeni jezik kako u uredovanju po kancelarijama tako i u komandiranju-pri vježbi-. Tad se nastojalo da u cijeloj državi bude službeni jezik jedino njemački. Išlo se za ponijemčivanjem naroda u carevini.

četvrtak, 04.09.2008.

TA VRNJIO SE JA....

Lipi moj blogerski svitu ta evo mene opet u Dalmaciji....u mojoj Slavoniji je bilo lipo i radno! Pokupio sam sino,đetelinu đubre smo izvezli...jedino mi žo što nisam bio doma i na silaži! To što nisam pokupio šljive nij' mi žo - ne volim i' kupit!!! Al mama i dada će pokupit pa će biti i pekmza i dabome dobre šljivovice!
Za sada samo toliko jer obveza imam priko glave tako da me neće biti izvjesno vrijeme al to ne znači da vas ne pratim i da sam vas zapostavio!!!
Puno Vas sve pozdravlja Vaš R&B!!!

utorak, 01.07.2008.

LIPI POZDRAV OD VAŠEG RATARA I BEKRIJE!!!

Lipi moj svitu!!!!
Pritisle obaveze sa sviju strana...papirologoja pojela i 'no malo živaca štoj' ostalo a vaš R&B broji sitno do odlaska u svoje rodne Sikirevce ge će radit ne naše lipe seljačke poslove...vozit đubre,vozit slamu,đetelinu,kopat na njive.....ma jedva čekam!!! Neki mi znaju kast ta kako to da jedan profesor kopa i crnči....e pa teško nome ko se svoga stidi!!!
Kako možete i viditi nema me baš često u vom virtualnom svitu....bit će bolje najesen! Obećavam Vama koji ste zaljubljenici u 'vu našu zavičajnu povijest mnoštvo novih postova počev od rujna!
OSTAJTE MI ZDRAVI,LIPI I DEBELI TE VAS SVE NAKO ŠIROKO ŠOKAČKI POZDRAVLJA VAŠ
RATAR I BEKRIJA!!!!

srijeda, 11.06.2008.

SEOSKA STARINA VIII

Nastavljamo sa opisom stanja u Slavoniji i mojim Sikirevcima nakon sloma turske sile a iz pera našeg Joke. U ovom dijelu bit će govora o najstarijim seoskim rodovima, njihovom smještaju na novim lokacijama - te činjenice su jako bitne jer po njima sagledavamo način na koji se selo razvijalo, raslo,napredovalo te dobilo današnji izgled. Zanimljiva su i imena rudina,potoka...koja se nisu očuvala do današnjeg dana..Dakle krenimo na još jedno putovanje u našu povijest...

NOVO DOBA II

Kuće povratnika starosjedilaca su se nalazile na zemljištu između Jelasa-Vučice i dole Jasinjice počev od Mačkovca pa do iza Štetilovca. Svaka je bila naoseb{posebno} na povisokom tlu i kod velikog povodnja{poplave,velike vode} moglo se k njima doći jedino po vodi. U blizini prometnog puta-druma se starosjedioci ne htjedoše nastanjivati. Javnim drumovima svatko prolazi i nije uputno, tako su oni vjerovali, da im se u domove i dvorišta zaviruje. O tom su oni stekli žalosno iskustvo pri turskom povlačenju iz ovih krajeva.
Rakitići,Galovići,Nikolići i Dimšići su se smjestili s jedne i druge strane Strušca. Strušcem je tekla voda od Jelasa u Jasinjice. Današnji Jarić-sokak je onda bio dola kojom je voda za većeg povodnja tekla u Jasinjice primiv s desne strane pritok Baligovac. On je isto tako odvodio vodu iz Jelasa. Zemlje Rakitića su dopirale samo do spomenute dole a na desnoj strani te dole bijahu zemlje Jarića. Uz njih su bili dalje Markovići pa do njih Živići. Svaki je spomenuti rod bio zaposjeo toliko zemlje koliko je mogao obraditi. S porastom broja kućnih članova je povećavan i posjed.
Pokraj Živića su se smjestili Čivići. Oni su došli iz Babine Grede. Lučići i Dorići su došli iz brodske posavine. Oni su se smjestili na Gredama i spram bare Vučice. To su i danas rudine Lučića i Dorić Grede. Pokraj njih se tu nije više nitko nastanio. U isto su vrijeme došli i Bilokapići i Zečevići{ova dva seoska roda su izumrla}. Oni također dođoše iz Broda. Smjestili su se uz Jelas kod Baligovca. Uz Zečeviće smjestiše se Prakaturovići a uz ove Radovanovići. I oni dođoše iz brodske okolice. Ali Radovanovići su iz sela Radovanci. To je selo bilo na mjestu današnjih Trnjana. U Trnjane su naime doselili bosanci a onda se Radovančani raseliše. Iz Pruda u Bosni je došla porodica Šarčević. Ona se smjestila uz put kraj Jelasa pa im je i sada ondje numero{okućnica,plac}. Bašlinović Pavo je došao kao oficir{časnik} s vojskom. Rodom je iz okolice grada Križevci. Ovdje se je oženio i napustio oficirsko zvanje te stalno nastanio. Dobio je okućnicu u blizini mjesne komande. Tursunovi su iz sela Tursunovac u Bosni. Osnivač njihove loze u Sikirevci je bio oficir pa su iz te porodice bili i kasnije-sve do kraja 18. stolj. oficiri kod graničara. U to se vrijeme ono prezivaju Turson. Uz Živiće se smjestila i porodica Benaković. Došla je u isto vrijeme kad dođoše Čivići. Benakovića ima i u susjednim selima i oni svi dođoše iz Broda. Svi ovi predstavnici seoskih rodova dođoše amo iza godine 1691. Naziv mjesta odakle su došli nije poznat{ovo se odnosi na "Brođane"}.Zaboravilo se. A jer je prvih deset godina iza izgona Turaka bilo neprestanog seljakanja sve da je i pisano štogod, teško bi se to danas moglo srediti kad su se i sama naselja mijenjala. Donekle sređene prilike nastaju istom iza 1700.god. i tek od onda se može točnije pratiti razvitak naselja.
U selo su došla još dva roda u drugoj polovici 18. stolj. To su porodice: Dimšić, ovdje nazvani i "Božanovi" i Benaković u selu zvani "Mijatovi". Njih je amo preselila graničarska komanda. Prije Sikirevaca oni su boravili u Biloj Crkvi. Bila Crkva je bila selo u blizini tvrđave Rača na Savi. Ondje je bio težak život i vrlo nezdrave prilike zbog čestih poplava. Uz to je u rači bila i kaznionica te uvijek dosta rabote za graničare. Spomenuto je selo spadalo pod župu u Moroviću ali je početkom 19. stolj. raseljeno.
Ovo su bili posljednji ,kako se onda reklo "novoselci", koji su ovdje u Sikirevci stalno ostali. Još se pri kraju 18. stolj. spominje jedan novoselac ali se taj nije ovdje okućio.
Novoselci, što znači u selu novi, a ne starosjedioci tog sela, kretali su se od zapada prema istoku. Srijemska i Vukovska Župa su izgubile najviše ljudstva u ratovima pa je tu i bilo najviše slobodne zemlje za naseljavanje.
Uz to je carska vojna komanda obećavala ljudstvu vrlo povoljne uvjete za nastanjivanje. Govorilo im se da će dobiti na uživanje dovoljno zemlje , da je sve na njoj naseljenikovo a da se za to ne mora ništa platiti. Bit će ,istina, dužan čuvati granicu ali iz svoga kraja i zavičaja neće nikud u rat odlaziti{povijest nas govori da je ova odredba jako često zloupotrebljavana}
Iz brodske je okolice amo došlo najviše tih novoselaca zato što se onamo god.1697-98. doseliše mnoge porodice iz Bosne. Tad su raniji stanovnici napuštali svoje stare domove i kretali prema istoku, jer se općenito znalo, da po Posavini ima dosta i vrlo plodne zemlje. Stoga ovi novoselci u našem selu - jesu isto tako starosjedioci kao i porodice iz samog sela što preživješe turski slom. Svi oni potiču iz Slavonije od davnine. Doseljenikom se kasnije smatralo one koji amo dođoše iz ostalih hrvatskih pokrajina. U brodskoj je okolici bilo od davnine vinograda. Zato je sasvim razumljivo da su i sve imućne sikirevačke obitelji posjedovale vinograde. Tom su poslu bili vični od davnine{ti vinogradi su bili na padinama Dilja,te oko Trnjana}
U svemu je od starog sela ostalo sedam porodica. Broj tadašnjih njihovih članova nije poznat. Nadošlo je doseljavanjem iz okolice i iz daljeg još jedanajst porodica. Tih osamnajst porodica udariše temelje današnjeg sela.

srijeda, 28.05.2008.

SEOSKA STARINA VII

Stanje u Slavoniji nakon Turaka je bilo jako teško...domovi su bili devastirani...od brojnih su sela ostala samo zgarišta...stanovništvo se počelo vraćati i poput feniksa započelo je novo doba naše slavne povijesti...


NOVO DOBA

Čim je kršćanska vojska osigurala granicu duž Save poče vraćanje stanovnika iz izbjeglišta i iz zaklona. Pustog obradivog zemljištva ima naizbir. Nastaniti se može svatko gdje hoće. Vojne komande u tom ne čine nikakve smetnje. Kao po nekom dogovoru narod odabire nove položaje za nastambe. Na zgarištima se ne podižu nove zgrade već one nastaju na sasvim novim položajima. U ovom našem kraju se gleda da nastambe budu u blizine kojeg potoka ili dole da im je uslijed tog teže pristupiti. Tlo na kojem su bili seoski sikirevački domovi u Tursko doba ne naseljuje se. Povratnici odabraše povoljniji položaj i to u blizini starog jer znaju da će i to biti njihova zemlja. Vratilo se kako predaja veli samo sedam sikirevačkih porodica. Bila su to: Nikolići, Galovići, Rakitići, Jarići, Dimšići, Markovići i Živići. Da li je još koji rod živio ovdje u Tursko doba, to se ne zna. Za nastambe odabraše oni zemljište između Jasinjica i Jasinja. Govorilo se još i "Veliko Jasinje". Na zemljištu opustošenog sela su ubuduće stanovi, oranice i livade ili pašnjaci. A da je tu bilo selo osta naziv tom zemljištu "Selište>"
Ni povratnici Gundinčani ne ostaše na istom položaju kao u Tursko doba. Oni se smjestiše nešto dalje u okuku Berave a ranijem položaju osta naziv "Selište". To je onaj prostor između Liskovca i Jasinja i to s njihove lijeve strane. Selo Liskovac je sasvim opustjelo. Ako je tkogod i preživio kraj rata taj se pridružio znancima iz susjedstva i ostao s njima. Na postojanje Liskovca osta spomen u nazivu potoka /kasnije kanala/ Liskovac kod Bučavica.{ime rudine}. Vratilo se i par porodica iz Jaruga. One se nastaniše bliže k Savi zapadno od dole kojom je tekla voda pod stare Jarke i koja se zvala "Jarak". Ovako se zvao kasnije i graničarski čardak kod Gradivode. Od jaružana se jedna obitelj Cvitić nastanila u Šamcu a jedna u Novom Selu kod Nijemaca. U ovoj lozi u Novom Selu se čuva spomen da su im preci doselili iz Jaruga.
Ostalo je i par porodica iz Mihaljevice. A inače je i ovo selo opustjelo i popaljeno. Kako je tu bila skela tu je i carska vojska postavila jednu jaču posadu. Godine 1692. dade kapetan Lukač iskopati šančeve da se posada može sigurnije smjestiti. Ubrzo se tu nastani više porodica i to naselje dobi ime "Lukačev Šanac". Kasnije se uobičajilo govoriti samo Šamac. Isto tako ime dobi i naselje i na bosanskoj strani. Na nestalu Mihaljevicu je ostao spomen u nazivu rudine Mihaljevica - kod Batovice i Vališta. To su u tursko doba bile zemlje mihaljevačkog age a koji je sav urod pripadao agi.{tj. sav urod sa te zemlje je pripadao agi}.
Ni kruševčani /ovo je naselje{Kruševica} dobilo taj naziv u tursko doba/ ne ostaše na zemljištu naspram Kostromana. Oni se nastaniše uz Malu Baru kod Gaja. Nešto novoselaca se naselilo i s lijeve strane te bare pa se selo u početku 18. stolj. zvalo Šabac. Bilo je u tom Šabcu god.1746. svega 12 kuća. Par godina kasnije je Šabac pripojen Kruševici ali naziv postoji i danas.
Babogredaca se dosta vratilo na stara ognjišta. U tursko je doba postojalo selo istog imena i na bosanskoj strani spram same Babine Grede. U dotursko je doba ovo selo bilo u neposrednoj blizini Kostromana. Ali u tursko doba/godina nije poznata/ prigodom velike poplave, preselili su se babogreci na lijevu obalu Berave. Narodna predaja veli da je ondje imala zemlje baba Keda, prababa današnjih Kedačića.
Beravci su ležali na visokom tlu s desne strane Moštanika{potok,kanal}. Iza povratka iz izbjeglištva preživjeli su se nastanili na položajima današnjeg sela. Zbog ovog je atar tog sela dopirao sve do Save..........
Sređivanje naselja je potrajalo dosta dugo. Sve dok god.1699. nije zaključen mir,nije se stanovništvo uz Savu osjećalo sigurno. Strahovalo se od mogućih turskih provala. Sve su nastambe u prvo vrijeme bile privremene. To su kućice od pletera načinjene i mazom umazane{ilovačom}. Od zgrada iz starog sela nije ništa stećevog ostalo. Sve je trebalo iznova graditi i spremiti. Ostajali su u takovim prilikama na ovom prostoru starosjedioci i ponešto onih koji se nisu bojali muke i posla oko osnivanja novog doma....Na rudini zvanoj "Marinci" su se bili nastanili ljudi grko-istočne vjeroispovjesti/pravoslavni/. Katolici nisu trpjeli te pravoslavce jer su oni u tursko doba stalno pristajali uz Turke. Zato su ih uz pomoć susjeda s tog položaja protjerali a rudini i dalje osta naziv Marinci a i spomen da su se ti "vlasi" bavili krađom. A kao takove nije ih trebala ni vojna komanda.
Prva se bila smjestila posada kršćanske vojske u šančeve porušene utvrde Jarki. Tako je zabilježeno 1702. god. da u "Schantze bei Sikirevac" postoji straža koju sačinjavaju 1 harambaša/zapovjednik/, 1 zastavnik, 11 kaprala i 74 vojnika. Mjesno se zapovjedništvo smjestilo podalje od Save i to kod sastava Mrsulje s Jelasom. Tu je iza 1700. god. sagrađena bila drvena zgrada za tu komandu. Postaje to mjesto kasnije središtem sela.

ponedjeljak, 12.05.2008.

SEOSKA STARINA VI

Svaka sila za vremena pa je tako i Turskoj sili došao kraj..no pogledajmo kako to plastično opisuje naš Joko...


SLOM TURSKE SILE

Odlučna bitka kod Beča dne 12. rujna 1683. gdje je kršćanska vojska hametice porazila tursku vojnu silu bijaše prvi početak sloma turske sile u Evropi. Rat se nastavljao dalje. Godine 1686. biva oslobođen Budim - smatran ključem Osmanlijskog carstva u Evropi. Naredne godine započinje potiskivanje Turaka iz Slavonije. Strah od pobjede kršćanske vojske je bio toliko zahvatio civilno muslimansko stanovništvo da je ono počelo u gomilama ostavljati sela i gradove po Ugarskoj i Slavoniji i bježati u Bosnu.
Vjerovalo se da tamo neće stići kršćanska vojska. U selu Nijemcima je živio beg. Čuo i on da se turska vojska povlači i da civili bježe u Bosnu. Zato je došao tamošnjem župniku s kojim se dobro slagao i pitao ga da li je to istina. Župnik mu je potvrdio. Tad je beg rekao župniku da mu ostavlja kuću i vinograd jer će i on izbjeći u Bosnu. "Pa ako se vratim" reče beg"znat ću ti papazu za ljubav a ako se ne vratim neka ti ostane!" Beg se nije vratio i carski su komesari kuću i vinograd potvrdili nijemačkoj župi.
Koliko je izbjeglica prošlo našim krajem na "Jurin Brod" to se ne zna. Kad se zna da je tuda prolazila i vojska onda biva razumljivo da je ovdje stanovništvo danju i noću bilo izloženo svakakvim neprilikama. Ako ne bi izbjeglicama prodali hranu milom to su oni uzimali silom. Uz to je katolički živalj bio Turcima sumnjiv da priželjkuje odlazak i propast Turaka, pa se tom življu i osvećivao gdjegod se moglo.
Fratri su narod sokolili na otpor. Prikupljali su i dobrovoljce u četekoje su pomagale kršćansku vojsku. Znalo se već i za junaštvo fra Luke Ibrišimovića koji je bio vikar zagrebačkog biskupa za ove krajeve a živio je u Požegi. Kao vođe ustanika se spominju i drugi fratri. Navest ću samo dvojicu: fra Augustin Jarić i fra Marijan Tursu. Fra Jarić je kasnije u oslobođenoj Slavoniji postao glavar brodskog samostana. Fra Marijan Turso je pak bio u srodstvu sa seljacima iz sela Tursunovac u Bosni nedaleko od Bos. Šamca, jedan se Tursun nastanio i u Sikirevcima.
Srednja je Slavonija bila očišćena od Turaka do godine 1689. ali se godine 1690. okrenu ratna sreća. Turci se vratiše i zaposješe sve osim tvrđave u Osijeku i Virovitici. Tad su pred sobom nemilice sve rušili i palili a kog su stigli tog su ubijali. Hvatali su i roblje.
No ljeti god. 1691. biva potučena sultanova vojska kod Slankamena. Poče ponovno potiskivanje Turaka iz Slavonije. Oni su pri povlačenju bjesomučno sve uništavali, paleći prazne kuće i ostale zgrade tako da ostaše od kmetskih sela samo garišta i pustoseline! Krajem mjeseca listopada 1691. god. stigle su carska i hrvatska vojska na obale Save. Turci su se povukli u Bosnu.
U ratovanju godine 1689.1690. i 1691. sačuvaše živote samo oni stanovnici koji su bili izbjegli. A bježalo se iz Posavine čak u Podravinu. Najsigurniji su zaklon pružale guste šume okružene barama. Sačuvalo se nešto i marve u šumama. Ljudi su u šupljem drveću danjivali i noćivali pazeći na marvu. I hrana se sklanjala u šuplje drveće i na suha mjesta po guštarama. U okolici je bilo uvijek starih šuma i guštara. Stoga je ovdje ostalo srazmjerno dosta stanovništva i sačuvalo živu glavu.
Kad se u kasnu jesen 1691. god. počeše izbjeglice vraćati na opustošene i popaljene domove onda se tek vidjelo kakovo se zlo preživjelo i koliko je sela sasvim nestalo.
Ostadoše u bližoj okolici "pustoseline" : LISKOVAC, DRINJE, VRBICA, BREZOVICA, ZABLAĆE, HRASTOVICA, RASTIĆ, REPOVAC, ŽUPANJE BLATO, KRAŠCI, SASKI ŠTITAR, MIHALJEVICA. U Saskom su Štitaru živjeli rudari Sasi koji su se bili povukli ovamo iz Makedonije kad su Turci u 15. stolj. zaposjeli bili Makedoniju. Gdje je sada Županja bijaše selo Selna. I ona je opustjela. U okolici Cerne je bilo desetak sela - od njih nije ni jedno ostalo! U Đakovštini je nabrojeno osamdesetšest (86) pustih sela a puste zemlje oranice je bilo sedamnajst tisuća jutara. Od 513 sela na zemljištu požeške i virovitičke županije/župe/ ostalo je samo 70 sela!
Mir je s Turcima bio utanačen istom 1699.god. i granica je išla od Dunava spram utoka Tise smjerom na Bosut do njegova utoka u Savu. Odatle je granica rijeka Sava. Morović je tad postao glavnim pograničnim mjestom a istočni Srijem je i dalje ostao pod Turcima. Nakon ponovnog rata bude god. 1718. sklopljen mir u Požarevcu. Sad je cijeli Srijem pripao Austrijskoj carevini. Granica je tad prema Turskoj išla crtom Paraćin-Stalač na Drinu kod Lešnice i odatle na Šabac te dalje bosanskim kopnom do Une. Šabac, Brčko i Bijeljina pripadoše Austriji. Spram našeg je sela granica bila na bosanskoj strani - kojih desetak kilometara dalje od Save. Ovako je postojala granica do 1739. a onda je od Zemuna do utoka Une postojala državnom granicom prema Turskoj rijeka Sava.
God. 1878. je Austrijska carevina okupirala Bosnu i Hercegovinu i od tada prestaje spram Bosni biti granicom rijeka Sava.

srijeda, 30.04.2008.

SEOSKA STARINA V

Evo nastavljamo sa iznošenjem Seoske starine Jarić,Joke-Iličinog. Neki su mi prijatelji ukazivali na pravopisne i gramatičke pogreške u ovim postovima - pa evo i objašnjenja: iznosim ovo djelo u izvornoj verziji a kako je djelo nastalo 50-ih godina prošlog stoljeća ima popriličan broj pravopisnih razlika u odnosu na današnje vrijeme. Svi vi koji volite zavičajnu povijest Slavonije i svi vi koje zanima povijest mojih Sikirevaca
krenimo dakle na još jedno putovanje kroz vremeplovno pero našeg Joke...

VJERSKE PRILIKE

...U Kur'anu piše "Ako se sukobite s nevjernicima - sijecite im glave!" Tako su Turci vladali u svim osvajanjima. Pošto je pak rimski papa smatran kao najžešći poglavar za raspirivanje otpora proti nekrstu-Turčinu, to su oni najviše progonili svećenstvo a i sve vjernike.
U Bosni su bogomili, buduć su i sami bili protivnici katolika, s Turcima se sporazumili i listom svi prešči na islam i postali muhamedanci. Turci ih nisu progonili. Uslijed tog su turci u Bosni ostavili kao upravni jezik i dalje "bosanski" tj. hrvatski. Turski je jezik bio službenim jedino u sudstvu a arapski na vjerskom području. Velik dio Bosanaca je zauzeo visoke položaje u vojsci i upravi ne samo u Bosni već i u drugim turskim pokrajinama. U Carigradu je postojao carski ured za hrvatsko dopisivanje. Ipak ti nekadašnji bogomili pa zatim pomuslimanjeni Bosanci - nikad se ne prestaše osjećati Bosancima. Oni nisu stupali ni u bračne odnose s pravim Turcima koje su nazivali"Turkuše". Muslimansko stanovništvo Bosne nikad nije postalo Turcima. Nikoga nisu Turci silili da primi njihovu vjeru. Ipak se našlo pojedinaca koji su napuštali vjeru otaca iz raznih razloga...reklo se da su se "poturčili". Ostala je u narodu izreka da su Poturice gore dod Turčina!
Premda se "petrovce" svećenike progonilo, sultan je odmah po padu Bosne izdao franjevcu Zvizdoviću naročitu povelju - AHDNAMU -(savezni ugovor) da po turskim pokrajinama mogu nesmetano vršiti vjerske obrede i starati se o vjerskom životu katoličkog stanovništva. Dobivši tako slobodu vjeroispovjedanja katolički je živalj uz požrtvovnost franjevačkog reda ostao stalan u svojoj vjeri kroz sve vrijeme turske vladavine. Rekao je narod: "Kuda Turčin s ćordom tuda fratar s torbom!"Po Slavoniji su bile porušene sve crkve. Kad su se prilike bile malo sredile bilo je dozvoljeno popravljati crkve ali je dozvola stajala mnogo novaca a narod je bio veoma siromašan.
Radi takih prilika su vjerski obredi držani u porušenim crkvama a ponajčešće pod vedrim nebom na zabitnim mjestima. Nikad nije kršćanin bio siguran od obijesnih Turaka pa su stoga stalno bili na oprezu. Svjetovni svećenici, Turci bi rekli "papaz" nisu se smjeli javno pokazati. Dolazili bi med narod potajno preobučeni kao putnici i trgovci. Istom u 17. stolj. je bilo odobreno da u selu Nijemcima bude svjetovni svećenik. Inače su se u vjerskim poslovima po svoj Slavoniji a i Bosni starali jedino franjevci. Oni su vodili i upravu bosanske biskupije u Đakovu.
U tursko su doba kršćani pokapali mrtve u blizini crkve. Tako je oko svake porušene crkve bilo groblje. Bilo je ono i oko crkve sv.Dioneša. Još iza oslobođenja Slavonije se ono zove "babogredsko groblje". Pokapalo se u njeg mrtve još i početkom 17.stolj. preda.....[oštećeni tekst] tada B.Greda bila tada na lijevoj obali Berave. Zovu to groblje i "groblje Gradac kod Dubočice". Ostaci su se tog groblja raspoznavali još i početkom ovog stoljeća[20.stolj.]. Bili su ondje Ćosićevi stanovi a bilo je i ostataka kamenih križeva.
U tursko se doba spominje u našoj okolici samo jedna župa i to RASTIĆ. Nalazilo se to mjesto u blizini Male Kopanice pa se i groblje na tom mjestu spominje još 1730.g. Pod tu župu su 1630. kad je tu obavljena krizma spadala ova sela: Kopanica,Divoševci,Kupina,Prnjavor,Sredance,Stružane,
Zoljane,Svilaj,Novi Grad,Jaruge,Sikirevci,Beravci i Gundinci. Tada je biskup fra Tomo Ivković krizmao svega 630 osoba. Iste je godine on u Vrbici krizmao 84 a u Ivankovu 223 osobe. Iz ovog se vidi kako je malen bio broj katoličkog življa u ovom kraju. Na području pak rastićke župe je bilo godine 1660. svega oko 1680 katolika. Pri popisu 1730. je zabilježeno da na tom području postoji samo 260 domova(kuća)
Franjevci imaju samostan u Đakovu već 1347. Bili su taj samostan porušili i zapalili kalvini oko god.1560. na očigled Turaka koji se ne htjedoše mješati u kaursku svađu. Ostali su franjevci u Đakovu i poslije izgona Turaka. Naslov bosanskog biskupa u tursko doba nose ponajviše kanonici iz Madžarske ali je od njih rijetko koji dolazio u Đakovo. Vjerske su poslove obavljali fratri franjevci.
Pobožnost je u naroda pod turskom upravom bila i ostala na visokom stupnju. Kad se jedan stranac, prisustvujući obredu, početkom 17. stolj. začudio da je narod toliko pobožan, odgovorio mu je fratar: "U najtežim vremenima su ovdje svećenici imali drvene kaleže - ali zlatno srce"

srijeda, 23.04.2008.

SEOSKA STARINA IV

Evo lipi moji zdravi i debeli napokon nastavljamo...u vom postu bit će malo više govora o stanju u Slavoniji u Tursko vrijeme...kako se živilo i što se radilo...zdravi mi i veseli bili!!!

RAJA

Seljaci (kmetovi) su pod Turcima ostali i dalje na zemlji gdje su i dotad s porodicom živjeli. Ali su dobili novog gospodara - spahiju- a bili su to paše, age, begovi i drugi sultanovi zaslužni ljudi. Promijenio se dakle jedino gospodar. A taj je gospodar zahtijevao sve daće što ih je kmet davao ranijem gospodaru-plemiću. Osim tog su uvedene i nove daće. Zato što živi seljak,(jer je kaur tj. nije muhamedanac) sad se on zove - raja, na sultanovoj zemlji plaća on sultanu u novcu "harač". Od sveg uroda sa zemlje daje raja gospodaru desetinu.Desetina se daje i od lana i konoplje. Od volova i konja se ne daje desetina nego podvoz ili sprega kadgod to gospodar zatraži. Od svinja se desetina plaćala u novcu a od koza i ovaca u naravi. Plaćala se zatim pašarina, mlinarina te detina od meda i voska. O Božiću daje svaka kuća svome spahiji kokoš odnosno pijetla a ako mu taj dođe u kuću dužan ga je raja pogostiti kako najbolje može! Svi ti age i spahije uopće nisu išli - osim u vrlo rijetkim iznimkama - za unapređenjem gospodarstva. Njima je bilo najviše do tog stalo da s posjeda izvuku što više vlastite koristi. Zato se dešavalo da jedan spahija pokupiv desetinu i ostale daće proda svoj posjed drugome. Taj bi drugi onda utjerivao ponovo sve daće a to je bilo raji najteže. Utjerivanje daća se vršilo silom i bez milosti.
Zemlja na kojoj raja živi prelazi nasljedstvom na njegove potomke. Za nasljedstvo se plaća posebna daća a nasljednik je još dužan osobno priznati novog gospodara. U svakom je selu bio jedan ugledni domaćin seljak prestavnikom sela. Zvalo ga se - knez. Knez je razrješavao sitne sporove među seljanima. Mogao je i odobriti diobu kućne zadruge. Od tog je spahiji u ime pristojbe pripadao jedan vol. Ako bi to knez spahiji zatajio a ovaj saznao dao bi onda knez svog vola i još primio sto batina. Na posjedu je raja bio stalan. Posjed nije raja smio napustiti. Spahija je mogao kad bi ga i nakon 15 godina pronašao - silom vratiti na ostavljenu zemlju. U grad se raja nije smjela naseljavati jer ona je bila samo za obrađivanje zemlje.
Spahijski se posjed sastojao obično od zemlje koju je obrađivala raja kao svoj uživni posjed dajući za to spahiji desetinu, a zatim i od zemlje s koje je sav urod pripadao spahiji.
Raja koji je imao plug bio je dužan spahiji dva jutra takve zemlje uzorati,posijati,požnjeti,ovršiti i dovesti u spahijino spremište. Taj sav posao obavlja raja o svojoj hrani. Ako je spahija bio dobar čovjek, on bi raju počastio s pićem. Godimice je raja dužan dati spahiji četiri težaka. Tako je bilo po zakonu a u stvarnosti je raja morao ići na rad kad to spahija zaželi. Poslije izgona Turaka iz Slavonije, izjaviše seljaci iz đakovštine pred carskim povjerenicima da su davali težake "u zimi i litu,nigda ne pristajući, - na svetke po zimi i kiši i po svakom vrimenu "
U svakom je kotarskom mjestu bio "kadija"- sudac, da se sultanov podanik ima kom pritužiti. Sudnica je bila cijeli dan otvorena - od izlaska do zalaska sunca. Kadija ne prima plaće od države ali mu zato pripadaju ubrane sudske kazne. Osim što sudi, kadija sklapa ženidbe,pravi ugovore i oporuke. Nijedan prestupak nije Turcima umakao kadgod se radilo o novčanoj kazni. Ako netko slučajno padne s drveta i ostane mrtav, mora se platiti kazna. Narod je onda govorio :"Kojom god smrću čovjek umre, Turčin za to prima plaću" Osim novčanih kazna bilo je i tjelesnih. Obično je takva kazna bila batinjanje a rjeđe nabijanje na kolac. Batine su se mogle iskupiti novcem. Kad se ovom doda samovolja,obijest i okrutnost pojedinih spahija i njihovih namještenika biva razumljivo što su ljudi u šume bježali i postajali hajducima.
Kršćani se nisu smjeli oblačiti jednako s Turcima. Ne samo kroj nego ni boja odijela nije smjela biti ista a nikako crvena jer je to bila boja turskog barjaka. Otud se kod nas poljski mak i njegov crveni cvijet zove- turčinak. Ako se susreće Turčina mora mu se skloniti s puta ili staze ustranu. U gradovima i u većim naseljima su muslimani stanovali u središtu a kršćani odjelito po sporednim ulicama - sokacima- mahalama da se idući domovima ne bi morali susretati. Po pravilu kršćanin nije mogao biti obrtnikom a ni službenikom. Ali se uvijek našlo ljudi te su ostavili kršćansku vjeru i prešli na vjeru Muhamedovu ili Islam. Ovakve je narod nazivao "poturicama". Seljani kršćani koji su bili nadglednici kod poljskih radova nazivani su "subaše". Raja se nerado zamjerala subašama.
Za raju nije postojala vojna obveza. Međutim je kršćanin morao služiti u tzv. neredovitoj vojsci. Ali kadgod je trebalo s kolima ili spregom ići u vojsku. Nije bilo ništa neobičnog da je netko otišao s kolima za vojskom pa se nikad nije vratio.
Kako je u ratnom vihoru ostalo mnogo pustih sela a još više plodnog zemljišta, kog nije imao tko obrađivati, to su Turci u naše krajeve doveli ljudstvo, pa i cijele porodice iz svojih balkanskih osvojenih pokrajina, da zemlju obrađuju. Tako je među čisti hrvatski živalj došao sloj ljudstva druge vjere, drugih običaja a i drugog govora. Između ovih su Turci uzimali za čuvanje granice najviše poslavenjene Vlahe. Ovi su se bavili i uhodarstvom.....Vlasi su se razlikovali od starosjedilaca i govorom...na ovaj se način u ikavski govor uvriježiše ekavski i ijekavski oblici. Gdjegod je na hrvatskom tlu bila turska granica dulje vremena tu je ostalo tih doseljenika i nakon izgona Turaka iz Slavonije. Po gradovima je bilo dosta muslimanskog stanovništva. Spominje se da je u Babinoj Gredi bilo oko tisuću muslimana ali je sve to o tirskom slomu izbjeglo u Bosnu.
Kroz sve godine turske vladavine po Slavoniji- trajalo je to punih 150 godina ne bijaše nigdje nikakvog napretka. Turci nisu gradili cesta, nisu gradili građevina. Spahije, begovi i age i svi drugi gledali su samo svoje osobne probitke. Raja je samo za njihovu korist živjela i radila.
Podrobnijih podataka iz sela i okolice iz tog vremena nema sačuvanih. Zna se da je u Mihaljevici prebivao aga i da mu je i Kopanica pripadala. U to se vrijeme Mihaljevački brod nazivlje "Jurin brod" po skeledžiji Juri.
Naziv rudine "Ljubica" veli predaja da je nastao po nekom jakom i krupnom Turčinu koji je tu stanovao. On je za šalu i od obijesti kršćanske dječake privezivao za tanke hrastiće pošto bi ih najprije savinuo. Onda bi dječaka s tim hrastićem pustio. Kad bi se dječaci tako dosta nastrahovali puštao ih je kući. Jer se turčin zvao Ljubica ostalo je kasnije i ime ovoj rudini. Držao se narod pravila da se pred Turetom sakrije ako za to ima mogućnosti jer je tek u zaklonu čovjek bio siguran da mu se ništa neće dogoditi.

četvrtak, 10.04.2008.

SEOSKA STARINA III

Nakon evo podosta vremena nastavljamo sa iznošenjem nekih crtica iz sikirevačke ali i slavonske povijesti. Na red je došla i povijest pada ovog dijela Slavinije pod tursku vlast. Pa evo kako se to zbilo tj. kako je to opisao naš sikirevčanin Jarić Joko-Iličin.Nadam se da ćete uživati.

TURSKO DOBA

Godine 1526. krenu velika turska vojska od Zemuna kroz Srijem prema Osijeku. Načinivši most na Dravi, vojska je prešla i na polju kod Mohača dođe do odlučnog boja. U boju je bila vojska ugarsko-hrvatskog kralja posve potučena a poginio je i sam kralj. Tim je bio ispražnjen prijestol krune sv. Stjepana i sahranjena politička nezavisnost Ugarske. Među velikašima dolazi do borbe oko tog - tko će biti kralj. Jedni su velikaši bili za to da se za kralja izabere nijemac - eda bi tako bila osigurana pomoć za dalju borbu s Turcima.
Drugi su velikaši smatrali, da se s Turcima treba nagoditi - jer je tuđa pomoć - slaba pomoć, te stoga izabraše za kralja Ivana Zapolju.Velikaši iz Hrvatske na čelu s Frankopanima i Zrinskima izabraše za kralja Ferdinanda Habsburgovca u gradu Cetini 1527.
....Ferdinand je s Turcima uglavio primirje.....
Kad je primirju istekao rok, krenuše god. 1536. na dalje osvajanje dvije turske vojske. Od Zemuna je krenuo smederevski paša a iz Bosne Husref-beg s neredovitim četama. Obadvije su se vojske imale sastati u okolici Đakova. One su se tamo i sastale ne nailazeći usput na zapreke. Vojska iz Bosne je prelazila Savu kod Mihaljevice i Kobaša. Slavonskim je velikašima na području istočno od Dilj gore bilo ostavljeno da se od Turaka brane sami iz svojih utvrda. Vojska ostalih velikaša sa pak skupljala u okolici Broda. Berislavićeve su se utvrde predale bez borbe a tako i ostale po pobosuću. Kad je vojska što se okupljala u okolici Broda po obroncima Dilj gore vidjela s kakom silom Turci napreduju nije se u boj ni upuštala. Istom na proljeće iduće godine udari ova vojska pošto je dobila nešto pomoći od kralja da potisne Turke. Buduć da je ta vojska bila slabo opremljena i uvježbana uz to i nevješta ratovanju s Turcima ostao je njen protuudarac bez učinka. Turci su je sasvim rastepli i sve joj topove zarobili.Iza tog neuspjeha se nije imao više tko suprostaviti Turcima. Do krajaja te godine su oni zaposjeli svu Slavoniu i pristupili ustrojstvu vlastite uprave.
Turci su sve tvrđave kao nepotrebne porušili....Stanovništva je na području srijemske i vukovske župe bilo ostalo sasvim malo. Koliko je ljudstva izginilo a koliko odvedeno u roblje to se ne zna. Tek je od spomenute dvije župe izuzev dio Đakovštine,ustrojiše Turci samo jedno upravno područje - "sandžak" i to u gradu Iloku. Drugi je sandžak osnovan u Požegi. Sandžaci su se dijelili na kotare.
Porušenu tvrđavu Jarki zove narod "grad". Kamen i cigla je odmah poraznašan te iza oslobođenja Slavonije postoje još jedino šančevi.
U ovom kraju nije bilo (toliko) palenja i robljenja kao po ostaloj Slavoniji jer se tu vojski nije davao otpor i jer je Berislavić bio pristaša Zapoljin. Po ostalim se krajevima žarilo, rušilo i palilo te hvatalo roblje. Na osvojenom su području Turci potpuno istrijebili sve predstavnike stare uprave. Porušili su i popalili sve crkve i samostane. Progonili su osobito katoličke svećenike jer je rimski papa bio najogorčeniji protivnik nekrsta. Fratre - jer su živjeli od milodara - nisu progonili. Seljaci - kmetovi - su dosta bili pod uplivom turske propagande. Turci su im naime obećavali da će se osloboditi tlačitelja - plemića i da kao sultanovi podanici neće ići u vojsku. Stvarnost je pak bila sasvim drugačija.

Nastavak slijedi...

ponedjeljak, 07.04.2008.

ZABUSHANCIJE...

Lipi moj blogerski svitu evo ima par dana kako nas bombardiraju naveliko sa 'vim VELIKIM i PRESUDNIM događajima za naš rvacki narod i Lipu našu domovinu pa reko da i ja kažem koju pametnu(bar se nadam)...
Ulazimo u NATO savez...svima su puna usta kako je to od iznimne važnosti za našu sigurnost! Bush nam obećaje da nam niko više nikad neće otet našu slobodu, niko nas više neće napasti...i sve u tom tonu...pa dobro neblakamu jesmol mi to u ratu s njekim????
Odjedared smo mi njekaki važni faktor kojeg Bush i NATO oće zaštititi! Ma od koga?
Ta di su oni bili kad se ginilo, kad se krvca prolivala,kad su nas tili gaziti i izbrisati....ma mi jesmo proklet narod gdje ni prošla generacija bez jednog rata ali uvik smo se znali ko mačke na noge dočekati i opstati(na njiovu veliku žalost!)
Napadao Talijan,Turčin,Mađar,Švabo,Srbin(da ne nabrajam više)...al ovaj žilavi inat(prkos,dišpet) u nama niko nije mogo zatrt!!!
Napoleon je rekao za Rvate: Dajte mi vojsku Hrvata i osvojit ću cijeli svijet!!!!
Ma da Bush možda ne kani upravo to? Koliko smo u povijesti ginili i ostavljali svoje koste diljem Europe za tuđe interese...pa zar opet...znaju svi oni da su Rvati sposobni vojnici i ratnici....O Bože, pa zar opet nječije sluge????
Proklet smo mi narod...
Oružje mora biti po NATO standardu...naše ne valja, ele nismo se s njim mogli obraniti od srbočetničke agresije? Pa s obzirom da nam oružje ne valja moramo ga i kupiti - od koga? Pa od Busha dakako...cijena? Prava sitnica! Cijenu zna samo Sanader a za jedno cca. četiri godine možda saznamo i mi mali Rvati uzimajući u obzir da je to njeko "razumno" vrime kada na površinu ispliva prljavština koju političari dogovore u ni' 10-ak min kad razgovaraje u četiri oka na vakim velikim skupovima!!!
Godišnja financijaska obveza RH prema NATO-u oko četiri milijuna €...toliko su bar priznali(vidićemo za njekih četiri godine i stvarnu cijenu!)
Nadalje svi pričaju kako NATO neće graditi svoje poligone u nas...pa naravno da neće graditi - koristiti će već postojeće HV-a! Pa javna je već tajna da vojni poligon u Slunju koriste Bushovci(čitaj Amerikanci)!!!
Ljudi moji ničeg me ni' stra' al njekako me srce stegne pri pomisli na ni' 10-15-ak minuta štoj' Sanader u četiri oka pričo sa Đorđom! Bojim se da ni "razumni rok"(kod nas Rvata!) od četiri godine neće biti dovoljan da na vidjelo izađu svi tajni dogovori i političke smicalice...
A što se tiče referenduma...pa već su nam vrli premijer i njegova svita u par navrata objasnili kako je narod glup i neuk...samo brzo mi to zaboravljamo(O Bože, pa možda je bio i u pravu!)...
Kaže jučer Ivo da ne treba referendum jer se ne odričemo dijela suvereniteta....ta Iva zar se bojiš glasa naroda?!?!
Lipi moj svitu blogerski...odrekli smo se ZERP-a (na koji imamo puno pravo!!!), Europa traži gašenje državnih subvencija za brodogradilišta koja čine naš najjači izvozni proizvod!!!!(čitaj - traži naprasito ukidanje!!!), uništeno je hrvatsko selo, uništena je svekolika proizvodnja,naši vojnici u sve većem broju odlaze po kriznim žarištima svita...čekaju nas još Bog zna koje sulude odluke ni' "foteljaša" ....ma i komarac diže njeku stvar na sjerotinju...
a najveći neprijatelji smo si zapravo sami...jer ko nam je kriv kada opetovano biramo ista lica (čitaj:govna,gadove,smradove,beskičmenjake...od volje vam!) da nas vode i gaće nam kroje...
Razmislite malo o tome pa bi volio čuti i vaše komentare!

Lipo Vas sve pozdravlja vaš Ratar&Bekrija!!!

<	studeni, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Studeni 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv